Ars Adriatica, No. 8, 2018.
Esej
https://doi.org/10.15291/ars.2764
Slika kao polje introspekcije
Sažetak
Opus Sunčanice Tuk čine pulsirajuće, nemirne fakture, koju čine u nizove sistematizirani okomiti, uvijek različiti potezi, iz kojih se, zbog njihove nervature i pulsiranja, nerijetko cijedi boja. Njezin je opus uistinu suptilna i kultivirana samoanaliza, sublimni psihogram, nešto što autoričino duševno stanje pretvara u neposredan ljudski trag, pogodan, kako kaže slikarica, „za najdublje kontemplativno poniranje” u tajne njezina nedvojbeno duhovno bogata bića, za očitovanje njezine složene psihičke konstelacije i duševnih tenzija, neuralgičnosti, ne kažemo drame koju autorica, čini nam se, sveudilj proživljava. Više solilokvij nego dijalog sa svijetom, šifrirani i maskirani jezik, dvosmislenost, nedorečenost, govor u natuknicama koje neće svatko razumjeti, ipak potresu i isprovociraju motritelja.
Ključne riječi
niz; znak; nereferencijalnost; nervatura; samoanaliza; psihogram; psihički seizmograf; poliptih; serijalnost; neuralgičnost; eksatničnost
Hrčak ID:
213700
URI
Datum izdavanja:
21.12.2018.
Posjeta: 2.117 *