Uvod
Danas se radi širenja područja istraživanja ugljikovodika na nepristupačne terene, duboko more te nekonvencionalna nalazišta nafte i plina sve češće izrađuju horizontalne i usmjerene bušotine velikog dosega čija izrada nije moguća bez korištenja posebnih alata, uređaja i opreme. Primjer takvih sustava su i rotirajući upravljivi sustavi (engl. Rotary Steerable Systems, RSS) koji su razvijeni sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća. Prilikom izrade usmjerenih bušotina javljaju se specifični problemi uzrokovani oblikom putanje i utjecajem težine alata duž zakrivljenog dijela kanala bušotine (Inglis, 1987). S povećanjem kuta otklona putanje bušotine od vertikale, ti problemi postaju jače izraženi, što produljuje vrijeme potrebno za izradu kanala bušotine i posljedično ukupne troškove njene izrade. Neki od problema koji se često susreću pri bušenju usmjerenih bušotina su: problemi s postizanjem planirane putanje kanala bušotine, mogućnost kolizije s bliskim kanalima bušotina, stvaranje koljena i ključanica u kanalu bušotine, nestabilnost kanala bušotine, diferencijalni prihvat alatki te potreba za izradom novog kanala bušotine (Jones i drugi, 2018). Otežano čišćenje usmjerenog kanala bušotine glavni je uzrok većine navedenih problema. Usmjeravanje dlijeta, a time i kanala bušotine, može se postići korištenjem (Gaurina-Međimurec i drugi, 2017): klina za skretanje (engl. whipstock), mlaza isplake, rotirajućeg dubinskog bušaćeg sklopa (engl. Bottom Hole Assembly, BHA), dubinskog motora i kosog prijelaza, te rotirajućeg upravljivog sustava. Pritom se moraju kontrolirati opterećenje na dlijeto i brzina rotacije (Gaurina- Međimurec, 2014). U ovom radu detaljnije se obrađuju samo rotirajući upravljivi sustavi i njihova primjena u praksi za rješavanje različitih problema, smanjenje neproduktivnog vremena i ukupnih troškova te povećanje proizvodnosti bušotina.