Izvorni znanstveni članak
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga jezika i Deset teza o hrvatskom jeziku D. Brozovića
Šimun Musa
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru
Sažetak
Izravan otpor Novosadskomu dogovoru vođen promišljeno, zasnovano, političko-strategijski odmjereno, ali odlučno, otpočeo je Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine. Bez obzira na osude, kazne, zabrane i progonstva glavnih inicijatora i drugih aktivnih sudionika – organizatora i simpatizera, ustanova, potpisnika i pisaca Deklaracije – a potom i boljševički nametnutu šutnju o tome časnom činu, neprekidno je i upravo proporcionalno bujao osjećaj domoljublja, rasle su svijest i odgovornost o zaštiti hrvatskoga jezika u cijelome hrvatskom nacionalnom biću s nezaustavljivom nakanom da mu se popravi i ustavno-pravni status kao i stvarni položaj u društvu jer je u tome jeziku odredište njegova identiteta, uporište osobnih i zajedničkih prava i jamstvo uljuđenosti, samostalnosti i slobode.
Uz Deklaraciju kao prekretnicu na putu hrvatskoga jezika stoje i spomenute Brozovićeve Teze o hrvatskome jeziku u kojima argumentirano i uvjerljivo obrazlaže neslaganje s Novosadskim dogovorom naglašavajući samostalnost i vitalnost hrvatskoga jezika koji se razvijao stoljećima „na vlastiti način“ i u „skladu s jezičnom praksom i ustaljenom hrvatskom tradicijom“
Ključne riječi
hrvatski jezik; Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika; Deset teza o hrvatskom jeziku; status jezika; korpus jezika; jezična norma
Hrčak ID:
230798
URI
Datum izdavanja:
9.7.2019.
Posjeta: 1.683 *