Stručni rad
Muzeji i razvoj
Tomislav Šola
Sažetak
Povijest muzejske institucije u njenom modernom obliku vrlo je kratka, dva-tri stoljeća — ovisno o procjeni i dijelu svijeta. Ako proto-oblike muzejske djelatnosti označimo muzejima I. vala (parafrazira¬jući Tofflerovu podjelu civilizacije), tradicionalne muzeje iz vremena nastanka i procvata industrijske civilizacije muzejima II. vala, — onda je reformiranje muzeja informatičke ere moguće imenovati muze¬jima III. vala. Tek unutar te institucionalne sintagme možemo govoriti o muzejima koji su postali svjes ni svoje šire relevancije prema društvenim procesima. Nova definicija muzejskog poslanstva simbolično je označena nestankom ekomuzeja, a nešto nakon njihove pojave (1974.) obnovljena definicija muze-ja u Statutu Međunarodnog savjeta muzeja (ICOM - Unesco) označava muzeje kao “neprofitnu ustanovu u službi društva i njegovog razvoja”. Sve do tada, pojam razvoja je bio ograničen na pojam civilizacije, kao razvoj tehnologije i proizvodnih odnosa. Izuzevši avangardne tvrdnje, kultura je smatrana posljedi¬com (materijalnog) prosperiteta pobjedničke civilizacije. Danas pak, nakon što je pao mit takvog pro¬gresa koji nas je doveo do lančanih entropijskih procesa, — u razvoju se govori o nužnoj širini koja po¬drazumijeva kvalitetu života kad je riječ o odnosu kulture i civilizacije prema ideji razvoja, — događaju se u svijetu korjenite promjene. Unesco koji registrira te globalne procese u zaokretima svoje dugoročne politike, opredijelio se da ovo desetljeće nazove “dekadom kulturnog razvoja”. Ne bi smjelo promaći da se unutar stare paradigme industrijskog društva moglo legitimno govoriti jedino o razvoju kulture, pa se sljedstveno toj inovaciji govori o prvoj smjernici o “priznavanju kulturne dimenzije razvoja". Dilema o pasivnom ili aktivnom muzeju time je dobila argumente koji je čine osnovnim pitanjem prosperiteta struke. Odgovor po kojem je muzej jedan od mehanizama korektivnog uvida i demokratskog odlučivanja u paralelnim silama promjene i rasta, dobiva svakodnevno potvrdu u novoj praksi muzeja. Zbog brzine rasta samog sektora, muzeji postaju zanimljivi i kao mjesto zapošljavanja i kao institucije koje, jednom ustanov¬ljene, stvaraju oko sebe nove potrebe i, sasvim konkretno — radna mjesta. Do sada se, doduše malo, govorilo o posrednim koristima muzeja za razvoj neke sredine, ali danas su muzeji već postali dio pri¬marne investicije za razvoj. Razvoj muzejskog medija, sve jače obaveze na djelovanje u životu zajed¬nice pa i očekivanja da dadu konkretan prilog napretku društva, stavljaju muzeje u položaj nove važnosti, ali ih izlažu i novim opasnostima “ucjene" od strane onih koji su jedini u mogućnosti financirati tako povišenu razinu angažmana i aktivnosti.
Ključne riječi
Hrčak ID:
237137
URI
Datum izdavanja:
5.12.1995.
Posjeta: 376 *