Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.33128/k.62.1.1

Etnobotanička primjena samoniklog bilja: hrana i lijek za ljude i životinje na području općine Šestanovac (Dalmatinska Zagora, Hrvatska)

Maja Krželj orcid id orcid.org/0000-0002-7015-6786 ; studentica Agronomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Ivana Vitasović Kosić orcid id orcid.org/0000-0001-9372-5892 ; Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 285 Kb

str. 3-13

preuzimanja: 388

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 285 Kb

str. 3-13

preuzimanja: 93

citiraj


Sažetak

Čovjek nikada nije napustio korištenje samoniklog bilja u različite svrhe; kao hranu (za ljude i životinje), odjeću, obuću, lijekove, oruđe i oružje tj. za sve što mu je potrebno. Stoga, u cilju očuvanja tradicionalne nematerijalne baštine kao i biljne raznolikosti u ovom su Etnobotaničkom istraživanju, provedenom tijekom 2018. godine, prikupljena tradicionalna narodna znanja o primjeni jestivog i ljekovitog bilja na području općine Šestanovac (Dalmatinska Zagora). Ukupno je zabilježena upotreba 94 svojte, njihovi lokalni nazivi, te načini Korištenja bilja. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da se najveći broj vrsta samoniklih biljaka najčešće koristi kao: sirove salate ili kuhano povrće (29), sirovo divlje voće (13), svakodnevni i/ili medicinski čajevi (33), začinske biljke (5), a 25 ih ima specifičnu medicinsku uporabu. Najveći broj vrsta pripada porodicama Lamiaceae (12), Rosaceae (11) i Asteraceae (10). Prema načinu upotrebe inventarizirane biljke su podijeljene na 4 skupine: hrana za ljude, ljekovito bilje, hrana za životinje i prirodni insekticidi. Vrste s najvećom frekvencijom Spominjanja su šparoga (Asparagus acutifolius L.), koromač (Foeniculum vulgare Mill.) i kopriva (Urtica dioica L.), koji se kuhaju zasebno ili kao mješavina lisnatog samoniklog povrća „mišancija“, lovor (Laurus nobilis L.) i ružmarin (Rosmarinus officinalis L.) koji se koriste kao začin i medicinski čaj, kadulja (Salvia officinalis L.) i divlja ruža ili šipurina (Rosa canina L.) koje se uobičajeno koriste kao svakodnevni čaj. Najneobičnija upotreba na istraživanom području je za čuvarkuću (Sempervivum tectorum L.) koja uz široko poznatu upotrebu protiv uhobolje, pomaže kod upalih procesa nakon uboda komarca te bilu slavulju ili bjelušinu (Inula verbascifolia (Willd.) Hausskn.) koja se u nedostatku slame koristi kao stelja (podloga) životinjama u staji. Vrste sakupljene na području istraživanja su herbarizirane, digitalizirane te dostupne on-line u ZAGR Herbariju.

Ključne riječi

jestivo bilje, ljekovito bilje, tradicionalna upotreba, digitalizacija, Dalmatinska Zagora

Hrčak ID:

243936

URI

https://hrcak.srce.hr/243936

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 913 *