Filozofska istraživanja, Vol. 40 No. 2, 2020.
Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.21464/fi40205
Ljudska priroda kod Machiavellija: antropološki pesimizam kao podloga političkog »realizma«
Nino Raspudić
; Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Lučića 3, HR–10000 Zagreb
Sažetak
O poimanju ljudske prirode u Machiavellijevu djelu možemo govoriti na dvije razine. Prva je razina njegov temeljni antropološki pesimizam. Polazna je točka Machiavellijeve političke filozofije da su ljudi po prirodi skloni zlu, što, kako navodi u Raspravama o prvoj dekadi Tita Livija, kao početnu pretpostavku mora uzeti i svaki zakonodavac. Na drugoj razini, narav je pojedinoga čovjeka po njemu bitno nepromjenjiva pa kada se ona slaže s vremenima, on uspijeva (primjer pape Julija II.), a kada je u neskladu s onim što zahtijeva kontekst, neuspjeh je neizbježan. Na nizu primjera iz Machiavellijevih djela pokazuje se da je njegov pesimistički uvid u ljudsku prirodu temelj na kojem se gradi cijela njegova politička teorija. Zlu i sebičnosti sklona ljudska priroda objašnjenje je za stvaranja zajednice, zakona i državnih institucija, ali i dinamike koja dovodi do njihovog kvarenja i propasti.
Ključne riječi
Niccolò Machiavelli; ljudska priroda; antropološki pesimizam
Hrčak ID:
245088
URI
Datum izdavanja:
17.8.2020.
Posjeta: 4.038 *