Prethodno priopćenje

https://doi.org/10.31953/sz.47.1.11

KRITIKA TIJELA I TIJELO KRITIKE - DEKONSTRUKCIJA EPOHALNOGA DISKURSA U LIKU LUCIJE STIPANČIĆ

Jela Sabljić Vujica orcid.org/0009-0005-1401-9014 ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru

Sažetak

Svaka ozbiljna rasprava o prozi Vjenceslava Novaka uzima činjenicu nemogućnosti njezina smještanja u unaprijed zadani diskurzivni okvir kao normu. Od Frangeša do Nemeca, književna će kritika i teorija u Novakovim djelima s pravom uočavati elemente koji istovremeno potvrđuju i potiru nazore epohe. Ovaj će se rad, na primjeru ambivalentnoga tretmana lika Lucije Stipančić u romanu Posljednji Stipančići, baviti analizom upravo tih elemenata. Nema sumnje kako se kroz Lucijin lik prelamaju proturječni individualni i
društveni motivi. Ono što izaziva pozornost jest točka prijeloma: kritika postaje moguća tek u trenutku kada njezina realizacija više nije moguća.
Koristeći epistemološke uvide Foucaulta, Bachelarda i nazore performativne feminističke kritike (Butler), ali i Novakove estetske preokupacije (Čemu se uči teorija glazbe), u radu će se pokušati odgovoriti na pitanje u kojoj je mjeri moguće govoriti o umjetnički svjesnom činu subvertiranja epohalnoga jezika, a u kojoj je mjeri riječ tek o simptomatičnim ideološkim i diskurzivnim impulsima inherentno nazočnima u svakom
jezičnom iskazu.

Ključne riječi

epistemologija; kritika; Lucija Stipančić; tjelesnost; Vjenceslav Novak

Hrčak ID:

245915

URI

https://hrcak.srce.hr/245915

Datum izdavanja:

1.12.2020.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.993 *