Izvorni znanstveni članak

Ljudsko – konačna granica. Biotehnologija (ra)stvaranja i dolazak poslijeljudskoga

Krunoslav Nikodem ; Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

U radu se polazi od hipoteze da je osnovni cilj suvremenog razvoja biotehnologije i bioznanosti stvaranje poslijeljudskih (poslijebioloških) oblika inteligentnog života. Time kategorija ljudskoga zadobiva status »konačne granice« poslijeevolucijskog razvoja. Naime, moderni bio-tehno-znanstveni sustav, u postmodernom sociokulturnom kontekstu, nameće kontradiktorna stajališta o nužnosti poslijeljudskoga radi opstanka ljudskoga. Mogućnosti razvoja poslijeljudskog života otvaraju brojna pitanja, prijepore, obećanja i strahove. Od samih početaka ljudskih društava (zajednica) jedan od temeljnih ljudskih strahova bio je strah od postojanja »inteligentnog Drugog« (od titana, bogova, žena, kiborga do nadvrste genija). S druge strane, temeljno obećanje, koje proizlazi iz primjene biotehnoloških i bioznanstvenih istraživanja, jest obećanje besmrtnog života »na ovome svijetu«. U tom kontekstu rad analizira razlikovanja ljudskog i poslijeljudskog, te moguće prijepore razvoja poslijeljudskih oblika života.

Ključne riječi

biotehnologija; bioznanost; ljudsko; poslijeljudsko; konačna granica

Hrčak ID:

23155

URI

https://hrcak.srce.hr/23155

Datum izdavanja:

7.4.2008.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.623 *