Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.15176/vol56no103
Prikazivanje društva: hrvatski muzeji i galerije između pedagogije i performativnosti
Ewa Wróblewska-Trochimiuk
orcid.org/0000-0002-1594-3306
; Institute of Slavic Studies Polish Academy of Sciences, Warsaw
Sažetak
Cilj je ovog rada prikazati odabrane izložbe u hrvatskim muzejima i galerijama iz perspektive transformacije muzeja iz pedagoškog u performativni model. Suvremeni muzeji i galerije uvode nove oblike aktivnosti. U starom pedagoškom modelu (dominantnom u devetnaestom i ranom dvadesetom stoljeću) umjetničke institucije hinile su neutralnost, određujući obrazovanje kao svoju temeljnu zadaću. Taj je model zamijenjen performativnim modelom, koji naglašava kulturni relativizam i usredotočuje se na senzorni aspekt percepcije, ističući ulogu otjelovljenja i senzornoga. Ovaj se članak bavi trima hrvatskim izložbama: “Socijalizam i modernost: umjetnost, kultura, politika 1950.–1974.” (2011–2012), “Kome treba poduzeće? Slučaj Borovo 1988.–1990.” (2016) te “Kako živi narod: izvještaj o pasivnosti” (2016). U radu pokazujem da – unatoč prevladavajućim mišljenjima – muzeji nisu odustali od svog izvornog pedagoškog zadatka. Još uvijek oblikuju recepciju i još su uvijek duboko zainteresirani za moć. Ipak, to čine pomoću suvremenih performativnih alata – stvaranjem neuralnih, haptičkih i multisenzornih veza između primatelja i objekta.
Ključne riječi
performativni muzej, pedagoški muzej, Hrvatska, umjetnost
Hrčak ID:
221878
URI
Datum izdavanja:
1.7.2019.
Posjeta: 1.947 *