Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

KAKO JE "PRANJE RUKU" ISPALO KOLEKTIVNO I INDIVIDUALNO PAMĆENJE – PILATOVSKI MOTIV U STVARALAŠTVU IVANA ARALICE

Ivan Odža orcid id orcid.org/0000-0002-5699-0563 ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 363 Kb

str. 179-207

preuzimanja: 232

citiraj


Sažetak

U nekoliko Araličinih književnih djela (pripovijetki i romana) razmatra se uporaba pilatovskoga motiva. Taj se motiv promatra i unutar usmenoknjiževne tradicije kao supstrata koji je u velikoj mjeri zastupljen u ukupnome Araličinu
stvaralaštvu. Dok se u usmenoknjiževnim oblicima Poncije Pilat uvelike ne udaljava od biblijske slike, potvrđujući
tako kolektiv kao intertekstualni prijenosnik nepodložan znatnim idejnim intervencijama u odnosu na izvorni tekst,
različitim intertekstualnim tehnikama Aralica izgrađuje vlastiti odnos prema pilatovskome motivu. Uz najčešći pristup
u umjetničkoj književnosti koji Poncija Pilata oblikuje kao zaseban književni lik, individualizirajući ga i često mijenjajući
njegovu biblijsku poziciju, Aralica se koristi drugačijim postupkom tvorbe lika, što posljedično utječe i na njegovu
intertekstualnu funkciju. Temeljnu biblijsku poziciju prototipskoga karaktera Aralica nadograđuje nizom značenja.
Mrežom postavljenih značenja traži odgovor na pitanje odnosa osobne i kolektivne odgovornosti. Naslonjen djelomično
na koncepciju povijesti definiranu vlastitim povijesnim romanima (iako sva analizirana djela nisu pisana u tome ključu), prije svega na povijest kao (ne)plodno pamćenje, opredjeljuje se, iako ne uvijek jasno, za osobnu odgovornost kao (mogući) ispravan put za oblikovanje kolektivne odgovornosti.

Ključne riječi

Ivan Aralica, intertekstualnost, pamćenje, Poncije Pilat, povijest, "pranje ruku", usmenoknjiževna tradicija

Hrčak ID:

253994

URI

https://hrcak.srce.hr/253994

Posjeta: 495 *