Izvorni znanstveni članak
KAKO JE "PRANJE RUKU" ISPALO KOLEKTIVNO I INDIVIDUALNO PAMĆENJE – PILATOVSKI MOTIV U STVARALAŠTVU IVANA ARALICE
Ivan Odža
orcid.org/0000-0002-5699-0563
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
Sažetak
U nekoliko Araličinih književnih djela (pripovijetki i romana) razmatra se uporaba pilatovskoga motiva. Taj se motiv promatra i unutar usmenoknjiževne tradicije kao supstrata koji je u velikoj mjeri zastupljen u ukupnome Araličinu
stvaralaštvu. Dok se u usmenoknjiževnim oblicima Poncije Pilat uvelike ne udaljava od biblijske slike, potvrđujući
tako kolektiv kao intertekstualni prijenosnik nepodložan znatnim idejnim intervencijama u odnosu na izvorni tekst,
različitim intertekstualnim tehnikama Aralica izgrađuje vlastiti odnos prema pilatovskome motivu. Uz najčešći pristup
u umjetničkoj književnosti koji Poncija Pilata oblikuje kao zaseban književni lik, individualizirajući ga i često mijenjajući
njegovu biblijsku poziciju, Aralica se koristi drugačijim postupkom tvorbe lika, što posljedično utječe i na njegovu
intertekstualnu funkciju. Temeljnu biblijsku poziciju prototipskoga karaktera Aralica nadograđuje nizom značenja.
Mrežom postavljenih značenja traži odgovor na pitanje odnosa osobne i kolektivne odgovornosti. Naslonjen djelomično
na koncepciju povijesti definiranu vlastitim povijesnim romanima (iako sva analizirana djela nisu pisana u tome ključu), prije svega na povijest kao (ne)plodno pamćenje, opredjeljuje se, iako ne uvijek jasno, za osobnu odgovornost kao (mogući) ispravan put za oblikovanje kolektivne odgovornosti.
Ključne riječi
Ivan Aralica; intertekstualnost; pamćenje; Poncije Pilat; povijest; "pranje ruku"; usmenoknjiževna tradicija
Hrčak ID:
253994
URI
Datum izdavanja:
1.3.2021.
Posjeta: 1.463 *