Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

40 godina proizvodnje prirodnog plina iz ležišta duboke Podravine – najznačajniji energetski potencijal u Hrvatskoj

Mirko Lukić orcid id orcid.org/0000-0001-9579-9852
Mirko Lukić


Puni tekst: hrvatski pdf 1.715 Kb

str. 33-48

preuzimanja: 228

citiraj

Preuzmi JATS datoteku


Sažetak

Najveća proizvodnja ugljikovodika - prirodnog plina i kondenzata i najznačajnije geološke rezerve u Hrvatskoj nalaze se u području središnje Podravine. Upravo ta proizvodnja činila je energetsku okosnicu razvoja Hrvatske posljednjih četrdeset godina, koliko naime traje proizvodnja ugljikovodika u Podravini. Plinska i plinsko-kondenzatna polja Molve, Kalinovac, Stari Gradac i Gola duboka najznačajniji su energetski potencijal Republike Hrvatske i teško da će se u budućnosti moći nadmašiti.
Prirodni plin pridobiven iz podravskog ležišta obrađuje se i pročišćava u tehnološkim postrojenjima centralnih plinskih stanica Molve I, II i III. Od svog projektiranja do danas ta su postrojenja stalno usavršavana i dograđivana u skladu sa zahtjevima složenog tehnološkog procesa proizvodnje i zaštite okoliša uz primjenu suvremenih tehnoloških dostignuća te predstavljaju moderan i siguran kompleks postrojenja uz maksimalnu energetsku učinkovitost i zaštitu čovjekovog okoliša.
Racionalno korištenje plina te razvijanje svijesti o štednji energije bitni su preduvjeti održivog razvoja. Energetska neovisnost, pouzdanost rada i dostupnost energenata bitni su čimbenik neprekidnog i sigurnog rada postrojenja za proizvodnju i pripremu plina za transport. Vlastita proizvodnja toplinske i električne energije u kogeneraciji omogućava energetsku neovisnost te povećava indeks uštede primarne energije kao i ukupnu učinkovitost proizvodnje.
Proizvodnja prirodnog plina je započela na polju Molve 1981., gotovo sedam godina nakon otkrića polja (1974.) iz dvije bušotine kroz CPS Molve I kapaciteta 1 x 106 m3 na dan plina na ulazu u postrojenje. U drugoj fazi, koncem 1984. godine, uz izgrađenu CPS Molve II, kapaciteta 3 x 106 m3 ulaznog plina na dan, u proizvodnju je pušteno još desetak proizvodnih bušotina na polju Molve i toliko na polju Kalinovac i Stadi Gradac. Posljednja faza privođenja potencijala svih polja punoj proizvodnji realizirana je od 1987. do 1993. na temelju projekta Podravina, izgradnjom dodatnih dvadesetak proizvodnih bušotina, pet plinskih stanica i CPS Molve III kapaciteta 5 x 106 m3 ulaznog plina na dan.
Do sada je iz ležišta duboke Podravine pridobiveno oko 44 milijardi m3 plina s primjesama i oko 9 milijuna tona plinskog kondenzata i C3+, a u distributivnu mrežu otpremljeno je oko 33 milijarde m3 plina.
Od početka rada do danas na području duboke Podravine izrađeno je stotinjak kanala bušotina, a danas ih je gotovo polovica aktivna. U radu su 44 bušotine i to 15 na polju Molve, 12 na Kalinovcu, 3 na Starom Gradecu, 3 na Goli dubokoj , 2 na Vučkovcu, po jedna na Zebancu i Vukanovcu i 7 na Ferdinandovcu.
kupna ulaganja u izgradnju bušotina i postrojenja CPS Molve iznosila su oko jedne milijarde dolara.

Ključne riječi

prirodni plin, centralne plinske stanice Molve I, II i III

Hrčak ID:

264394

URI

https://hrcak.srce.hr/264394

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 487 *




Uvod

Od dvadesetak plinskih polja, koliko ih je u dosadašnjem istraživanju otkriveno u kopnenom dijelu RH, posebno mjesto pripada trima plinsko-kondenzatnim poljima u Podravini otkrivenima sredinom sedamdesetih, odnosno osamdesetih godina prošlog stoljeća. Najveća proizvodnja plina više desetljeća, ali i najznačajnije preostale pridobive geološke zalihe ugljikovodika (plina i kondenzata), nalaze se upravo na području duboke Podravine. Početkom proizvodnje prirodnog plina iz polja duboke Podravine pojavili su se novi tehnološko-tehnološki izazovi koji su rezultirali primjenom novih materijala i sofisticiranih tehnologija. Usporedo s većim otkrićima prirodnog plina u Hrvatskoj 80-tih godina prošlog stoljeća počela je intenzivnija plinofikacija svih dijelova Hrvatske, a time i ekspanzija korištenja plina kao važnog energenta. Geološke zalihe i proizvodnja prirodnog plina iz ležišta duboke Podravine (polje Molve Kalinovac i Stari Gradac) okosnica su energetike RH. Uključivanjem u proizvodnju polja Gola duboka, sredinom 2000. proizvodnja iz centralnih plinskih stanica Molve, gdje se obrađuje plin iz ova četiri polja činila je tada oko 75 posto ukupne domaće proizvodnje plina i preko 30 posto proizvodnje nafte u obliku plinskog kondenzata i C2+ Ležišta plina i plinskog kondenzata zaliježu na dubinama 3 000 m Molve, 3 400 Kalinovac i oko 4 000 metara Stari Gradac, uglavnom u slojevima miocenskih karbonata, donjetrijaskih kvarcita i srednjetrijaskih dolomita. Početni tlakovi na tim dubinama kretali su se između 475 i 505 bar, a temperature dosežu i 200o C. Plin iz podravskih ležišta sadrži ugljikovodične komponente (metan 71,0-76,0 posto, etan 3,3-7,7 %, C3+ 1,7-4,7%), ali i relativno velike količine štetnih i korozivnih primjesa: ugljik (IV) oksida (CO2) 10-25%, vodik sulfida (H2S) 0,007 -0,02 %, žive (Hg) u koncentraciji od 0.1 do 1,5 mg/m3 te merkaptanski sumpor (RSH). Ležišta plina duboke Podravine dakle karakteriziraju iznimno teški prirodni uvjeti – velike dubine zalijeganja, početni ležišni tlak viši od hidrostatskog, visoka slojna temperatura, velika izdašnost bušotina uvjetovana visokim brzinama strujanja te prisutnost korozivnih i otrovnih ugljikovodičnih primjesa. Način izrade kanala bušotina te izbor koncepcija zacjevljenja, proizvodnog podzemnog i nadzemnog opremanja, sigurnosno-blokadnog sustava, čišćenje i pripreme plina za transport morali su u ponajprije zadovoljiti siguran rad ljudi, optimalnu i dugotrajnu proizvodnju te zaštitu okoliša. Upravo to su bili razlozi za posebno dizajniranje konstrukcije proizvodnih bušotina kao i kvalitete materijala koji će jamčiti kontinuiran i siguran rad bušotina. Jednako tako to je utjecalo i na brojna inovativna tehničko-tehnološka rješenja u izradi kanala bušotina kao i sabirno-transportnog sustava. Na temelju vlastitih iskustava prikupljenih u prve tri godine proizvodnog rada polja Molve posve je određen sastav i sadržaj agresivnih primjesa u plinu i kreirana koncepcija proizvodnog opremanja bušotina. Stalnom kontrolom stanja ugrađene opreme, mjerenjem stjenki uzlaznog niza mikrokaliperom, mjerenjem debljina stjenki priključnih plinovoda, praćenjem rezultata kemijskih analiza djelotvornosti inhibitora vrše se posebne korektivne radnje ili preventivne zamjene oštećenih dijelova ponajprije priključnih plinovoda. Dosadašnja iskustva pokazuju da je izabrani materijal za proizvodno opremanje bušotina u potpunosti superioran u odnosu na korozivne uvjete te na niti jednoj bušotini nije bilo potrebe za kapitalnim remontom opreme zbog njezina propuštanja. Najveće preinake i preventivne zamjene cjevovoda bile su na priključnim plinovodima bušotina gdje su radi poboljšanja mijenjani geometrija i materijal za izradu horizontalnih kompenzacijskih lira te ugrađene dodatne lire u trasi plinovoda radi kompenzacija toplinskih diletacija. U procesnim postrojenjima napravljene su brojne dogradnje i preinake koje su imale za cilj optimizaciju procesa i zaštitu okoliša.

Metode

Metode korištene u izradi rada.

Rezultati

Tekst rezultata

Rasprava

Tekst


This display is generated from NISO JATS XML with jats-html.xsl. The XSLT engine is libxslt.