Izvorni znanstveni članak
CAKAVIZAM U VIŠKIM GOVORIMA
Lucija Šimičić
orcid.org/0000-0002-1023-6100
; Sveučilište u Zadru, Odjel za lingvistiku, Zadar, Hrvatska
Sažetak
Cakavizam je specifična realizacija palatalnih suglasnika
geografski ograničena na lokalne varijetete duž istočne
obale Jadrana. Unatoč prijeporima i različitim hipotezama
vezanim uz porijeklo cakavizma, od onih koji ga tumače kao
posljedicu egzogenog (mletačkog) (Małecki 2007 [1929];
Hraste 1962), endogenog (slavenskog, odnosno čakavskog)
(Hamm 1957; 1960; Moguš 1977), odnosno kombiniranog
podrijetla (Muljačić 1966), autori se mahom slažu da se radi
o isključivo čakavskom obilježju. Kao izrazito istaknuto obilježje
cakavica je već dugo izložena postepenom napuštanju
i to ponajviše u ranije cakavskim obalnim govorima, a zatim
i u izoliranijim otočnim govorima. Govor Komiže smatra
se najjužnijim cakavskim govorom (Małecki 2007 [1929]),
a danas su viški govori među rijetkima koji cakavizam još
uvijek čuvaju. Na temelju sociolingvističkog istraživanja na
otoku Visu, koje se većinom temelji na uzorcima govorenog
jezika prikupljenim intervjuiranjem govornika različite
dobi, u radu se analizira jezična varijabilnost i promjena u
pojavi cakavizma kako u stvarnom vremenu u odnosu na podatke
prikupljene Upitnikom za Hrvatski jezični atlas tako i
u prividnom vremenu među govornicima različite dobi. Iako
je još uvijek prisutan, cakavizam je u svom punom obliku
potvrđen još jedino kod najstarijih govornika. Prikupljeni
uzorci govora pokazuju, naime, da se većina cakavskih
realizacija svodi na depalatalizirani izgovor /č/, dok se tzv.
srednji glasovi /ś/ i /ź/ čuvaju tek iznimno. Cakavizam je
među mlađima i govornicima srednje dobi također posvjedočen,
no u reduciranom i petrificiranom obliku. Osim toga,
cakavizam je u viškim govorima danas često leksikalizirano
i ne više produktivno obilježje.
Ključne riječi
cakavizam; jezična promjena u stvarnom i prividnom vremenu; otok Vis
Hrčak ID:
268241
URI
Datum izdavanja:
27.12.2021.
Posjeta: 855 *