Izvorni znanstveni članak

JEKAVIZAM ILIJE ABJANIĆA

Ante Selak ; Učiteljski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Sažetak

U radu se, u kontekstu jezikoslovnih i drugih prevladavajućih okolnosti, analiziraju
ključne sastavnice Abjanićevih jezikoslovnih istraživanja. Ilija Abjanić (1868.-1946.) nije prihvaćao
zaokret hrvatskih fonetičara. Štoviše, u njemu je prepozna(va)o najizravniju ugrozu hrvatskoga
jezika, hrvatske kulture, hrvatskoga naroda. Dok su Karadžićevi sljedbenici jezično stapanje
hrvatskoga i srpskoga jezika promicali kao pretpostavku spasonosna jugoslavenskog kulturnopolitičkog
integralizma, Abjanić je to tumačio kao velikosrpski imperijalizam koji rastače hrvatsko
nacionalno biće. Suprotstavljao mu se kako je nabolje znao i koliko je najviše mogao: inoviranjem
slovopisa, rekonstruiranjem naglasnog sustava, reafirmacijom hrvatske književno-jezične baštine
koja ponajbolje zrcali sam duh hrvatskoga jezika.
Osim radikalnog suprotstavljanja vukovštini, Abjanić je neprispodobivom upornošću desetljećima
stvarao hrvatsko medicinsko nazivlje.
Abjanićevo neprihvaćanje vukovske norme rezultiralo je posvemašnjim ignoriranjem i neobjavljivanjem
njegova opusa.

Ključne riječi

Ortografija; ortoepija; etimologija; glasomirje; samoglasi; suglasi; purizam; harvatica; hrvatizmi; jekavština; prozodija; blagoglasje; jednoslovi

Hrčak ID:

26955

URI

https://hrcak.srce.hr/26955

Datum izdavanja:

14.5.2007.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.401 *