Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31724/rihjj.49.2.7
Praslavensko *čižь, *čižьkъ, *čižikъ ‘čižak (Spinus spinus L.)’: domaća riječ ili ugrofinska posuđenica?
Krzysztof Tomasz Witczak
orcid.org/0000-0001-8895-974X
; Katedra Filologii Klasycznej, Wydział Filologiczny, Uniwersytet Łódzki
Sažetak
U ovom se radu raspravlja o podrijetlu praslavenskog ornitonima *čižь / *čižьkъ / *čižikъ m. ‘čižak, Spinus spinus L.’. Čižak je dobro poznata i lako prepoznatljiva ptica pjevica čiji karakterističan glas zvuči poput ponavljajućega cvrkuta čí-čí [ʧi:-ʧi:]. Onomatopejsko objašnjenje, koje je više puta prihvaćeno u literaturi o ovoj temi, moglo se pojaviti u praslovenskom jeziku tek nakon prve palatalizacije guturalnih suglasnika, datirane u sredinu prvoga tisućljeća pr. Kr. Dakle, s gledišta baltoslavenske fonologije, praslavenski je izraz za ‘čižak’ inovativan. Ne možemo odlučiti jesu li sami preci Slavena stvorili ornitonim *čižь / *čižьkъ / *čižikъ na onomatopejskoj osnovi u kasnoj fazi razvoja praslaveskog jezika ili su ga posudili iz stranoga izvora. Zvučni fonem *-ž-, koji narušava izvorno „onomatopejsko” podrijetlo, čini se da podupire hipotezu o posuđivanju iz stranoga jezika. U ovom se članku sugerira da bi izvor navodne posuđenice mogao biti protouralski izraz *čičä(-kä) ~ *činčä(-kä) koji označava ‘malu pticu pjevicu’ (savršeno sačuvan u saamiju, permu, ugarskom i samojedskim jezicima), koji je vjerojatno funkcionirao već u vrijeme raspada uralske zajednice (tj. u četvrtom tisućljeću pr. Kr.), pa je stoga nekoliko tisućljeća stariji od praslavenskog izraza za ‘čižak’. Autor pretpostavlja da su (po svoj prilici) Praslaveni tu uralsku posuđenicu preuzeli preko neutvrđenoga ugrofinskog supstrata, koji je ostavio različite tragove u praslavenskom leksiku.
Ključne riječi
posuđenice; ugrofinsko-praslavenski jezični kontakti; ornitonimija; praslavenski jezik
Hrčak ID:
309831
URI
Datum izdavanja:
17.11.2023.
Posjeta: 420 *