Educatio biologiae, No. 10, 2024.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.32633/eb.10.5
Učitelji biologije - edukatori temeljnih postupka oživljavanja u školama
Mila Bulić
; Filozofski fakultet u Splitu, Republika Hrvatska
*
Julije Meštrović
; KBC Split, Klinika za dječje bolesti
Ivan Brdar
; KBC Split, Objedinjeni hitni bolnički prijem
Tatjana Ćatipović
; KBC Split, Klinika za dječje bolesti, Zavod za intenzivnu pedijatriju
Helena Milas
; KBC Split, Objedinjeni hitni bolnički prijem
Igor Jelaska
; Kineziološki fakultet u Splitu
* Dopisni autor.
Prilozi: 5 Bulić et al - Biology Teachers - Educators of Basic Resuscitation Procedures in Schools.pdf
Sažetak
Cilj rada bio je ispitati uspješnost edukacije učenika osnovne škole, koju provode učitelji educirani od strane liječnika, u učenju i primjeni osnovnih postupka oživljavanja (engl. cardiopulmonal resuscitation CPR) te retenciju navedenih znanja i vještina nakon jednoga mjeseca. Istraživanje je provedeno tijekom jedne školske godine u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Republika Hrvatska. Liječnici su educirali učitelje biologije za provedbu CPR edukacije u osnovnim školama, a učitelji su zatim po istom programu proveli sustavnu edukaciju učenika. Program edukacije učitelja i učenika obuhvaćao je predavanje, video simulaciju i praktične vježbe CPR na lutkama.
U Kurikulumu međupredmetne teme Zdravlje jedna je od domena Pomoć i samopomoć. Ova domena usmjerena je na razvijanje zdravstvene pismenosti koja obuhvaća učenje o najčešćim bolestima i ozljedama, zdravstvenim službama te usvajanje vještina prve pomoći i samopomoći. U 3. obrazovnom ciklusu (6,. 7. i 8. razred osnovne škole) učenici trebaju objasniti primjenu osnovnih postupaka oživljavanja, opisati pružanje prve pomoći u situacijama kada je ugrožen život te usvojiti pozitivan stav o prvoj pomoći i pomaganju drugima. Iako se prije mislilo kako CPR trebaju poučavati zdravstveni radnici, a škole su oklijevale uključiti sadržaje prve pomoći u kurikulume, danas istraživanja pokazuju kako su škole dobro okružje te školski učitelji mogu uspješno provoditi CPR. WHO preporuča edukaciju školske djece od 12. godine života i to 2 sata godišnje.
Prvi dio provedenoga istraživanja obuhvaćao je edukaciju učitelja biologije, a drugi edukaciju učenika (N=406). Edukatori učenika bili su učitelji u osnovnim školama koji su prošli strukturiranu edukaciju od strane liječnika pedijatara intenzivista. Učitelji su zatim u CPR edukaciji učenika koristili identične materijale i metode. U istraživanju je sudjelovalo pet osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije, a prosječna dob učenika je 13,6 godina. Tijekom edukacije učitelja i učenika koristio se: 1. razgovor u razredu, 2. power point prezentacija, 3. video film i 4. praktična demonstracija CPR na lutkama. Svi potrebni materijali bili su didaktičko-metodički oblikovani. Učenici su tijekom svake faze istraživanja pisali pisanu provjeru znanja te su imali praktičnu provjeru stečenih vještina oživljavanja na lutkama. Provjeru znanja učenika učitelji su proveli primjenom testa kojem je utvrđena valjanost i pouzdanost. U testu su učenici zaokruživali ili dopisivali točne odgovore na 12 postavljenih pitanja. Praktične vještine učenika su također podučavali educirani učitelji, koji su zatim provjeravali stečene vještine učenika strukturiranim upitnikom. Ispitivalo se 13 točaka bitnih za stjecanje CPR kompetencije i pravilno izvođenje zadanog algoritma CPR (1. provjera sigurnosti; 2. provjera svijesti – pitanje; 3. provjera svijesti – protresanje; 4. glasan poziv u pomoć; 5. poziv hitnim službama; 6. efikasno otvaranje dišnog puta; 7. gledaj – slušaj - osjećaj; 8. efikasno početno upuhivanje; 9. točno mjesto pritiska za masažu srca; 10. dovoljna jačina pritiska; 11. pravilna brzina pritiska; 12. pravilan omjer pritiska i upuhivanja; 13. prestanak CPR tek kada se kaže). Potrebni podatci prikupljani u tri faze. Prva faza istraživanja odnosila se na utvrđivanje inicijalnog stanja učeničkih znanja i CPR vještina. Učenici su popunjavali test na početku (T1) istraživanja te su pristupali lutki (osobi koja se srušila ispred njih i leži te ne reagira) i reagirali prema nahođenju (P1). Druga faza istraživanja obuhvaćala je provedbu edukacije u učionici. Nakon edukacije učenici su pisali test (T2) i samostalno praktično izvodili CPR (P2). Treća faza istraživanja odvijala se nakon mjesec dana. Tada su učenici pisali identičan test (T3) te ponovo samostalno demonstrirali usvojene CPR vještine (P3).
Rezultati pokazuju kako učenici nemaju CPR znanja ni vještine prije edukacije. Nakon provedene edukacije i vježbanja praktičnih vještina u trajanju od dva školska sata aritmetička sredina je 12,5 (od maksimalno mogućih 13), a učenice su postizale i maksimalnih 13 točnih postupaka. Aritmetička sredina njihovih praktičnih postupaka nakon mjesec dana iznosi 11,55 ali je i tada je bilo učenica koje su točno izvele eve praktične postupke i dobile maksimalno mogućih 13 bodova. Praktične vještine dječaka pokazuju gotovo identičnu tendenciju. Teoretska znanja učenika također su nedostatna prije edukacije, a najbolja su neposredno nakon edukacije, što ukazuje na važnost edukacije učenika i sposobnost da nauče CPR u dva školska sata. Statistička značajnost glavnih faktora spola i vremena i njihovih interakcijskih efekata ispitana je ANOVA-om te je napravljen post-hoc Bonferroni test., ANOVA je otkrila značajan glavni učinak faktora Vrijeme kod izvođenja praktičnih aktivnosti (F808,2=11358,28; p<0,001; η2=0,966), dok se čini da glavni učinak faktora Spol nije značajan. Bonferronijeva post hoc korekcija identificirala je značajne razlike između svih vremenskih točaka. Učenici osnovne škole na početku nemaju osnovna znanja niti praktične CPR vještine. Nakon edukacije u trajanju od dva školska sata pokazuju statistički značajno bolje rezultate u teoretskom znanju CPR i praktičnim vještinama. Također usvojena znanja i vještine zadržavaju nakon razdoblja od jednoga mjeseca. Spol učenika nije imao utjecaj na njihova znanja i vještine te se može zaključiti kako dječaci i djevojčice jednako uspješno usvajaju CPR vještine i teoretska znanja.
Može se zaključiti kako je edukacija učitelja najjednostavniji i efikasan način za trajno provođenje edukacije o CPR u školama. Učitelji su nakon dvosatne CPR edukacije sposobni samostalno provoditi uspješnu CPR edukaciju učenika prema didaktičko-metodičko strukturiranom modelu. Stoga je potrebno raditi na podizanju svijesti o iznenadnom srčanom zastoju u djece i odraslih te educirati učenike i širu javnost o važnosti pravodobne i učinkovite CPR. Osnovnoškolsko razdoblje ključno je za usvajanje pozitivnih stavova, navika i cjeloživotnih ponašanja vezanih uz zdravi životni stil te je to doba neophodnog zdravstvenog odgoja i obrazovanja učenika. Osposobljavanje CPR vještina školske djece najučinkovitiji i najbolji je način za postizanje ovog cilja jer bi tako veliki dio stanovništva usvojio osnovne vještine za spašavanje života.
Ključne riječi
kardiopulmonalna reanimacija (CPR); kupikulum; učenici osnovnih škola; zdravstveni odgoj
Hrčak ID:
322909
URI
Datum izdavanja:
28.11.2024.
Posjeta: 0 *