Prethodno priopćenje
https://doi.org/https://doi.org/10.59323/k.15.2.8
Ruralni turizam kao čimbenik neoendogenog razvoja u Hrvatskoj
Toni Popović
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
Renata Relja
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
Sažetak
Značajni udjeli ruralnog teritorija i stanovništva u članicama Europske
unije te smanjenje migracijskog pritiska na gradove čine policentrični
razvoj mreže urbanih i ruralnih naselja relevantnim pitanjem. Rad polazi
od razmatranja važnosti turizma unutar suvremenog modela neoendogenog ruralnog razvoja, koji politika Europske unije vidi kao temelj jačanja
ruralnih područja i njihove bolje integracije u globalno društvo. Neoendogeni razvoj promiče raznoliku ekonomiju usredotočenu na autentične
aktivnosti. Očuvanje kulturnih rutina unutar zajednice i bioraznolikosti
neizostavni su prilikom njegove implementacije. Specifičnost neoendogenog modela u odnosu na klasični pojam održivog razvoja proizlazi iz
pozicioniranja lokalnih aktera kao nositelja razvojnih mreža koje uklju-
čuju ne samo lokalnu, već i ekstralokalnu razinu. Ruralni turizam jedna
je od središnjih gospodarskih djelatnosti neoendogenog razvoja. Interes
za ovaj oblik turizma potaknut je demokratizacijom putovanja i promicanjem kulturne autentičnosti i zdravog načina života kao društvenih vrijednosti. Strateški dokumenti upućuju na raznolike potencijale ruralnog
turizma u Hrvatskoj ističući kako se njegovim jačanjem može ublažiti
deruralizacija na nacionalnoj razini. U radu je analziran razvojni status
ruralnog turizma u Hrvatskoj na temelju novijih znanstvenih istraživanja i strateških dokumenata. Unatoč privlačnostima koje ruralni turizam
čine potencijalno značajnom aktivnošću u većini hrvatskih regija, brojni
čimbenici ograničavaju njegove neoendogene učinke. Na najopćenitijoj razini, nedostaje strateško upravljanje ruralnim područjima, koje bi trebalo uključiti razne djelatnosti, a ne pretežito poljoprivredu. Ruralnom
turizmu nije posvećena značajna pažnja u strategijama. Kada to i jest
slučaj, sami koncept, mjere i financijski izvori za njegov razvoj nisu dovoljno precizirani. Strateško zanemarivanje rezultira i nerazvijenošću
ljudskog kapitala koji uključuje obrazovanje, znanje i vještine za rad u
sektoru ruralnog turizma. Ruralne atrakcije često su u lošem stanju jer
krajolik i lokalna kultura nisu revalorizirani. Iako su prisutni njegovi
rašireniji oblici, poput kuća za odmor na hrvatskoj obali i agroturizma
u Istri, ruralni turizam uglavnom nije dovoljno prepoznat kao razvojni
koncept. Ponuda ostaje usitnjena i primarno utemeljena na individualnoj
poduzetničkoj inicijativi.
Ključne riječi
ruralni turizam ; neoendogeni razvoj ; održivost ; Hrvatska ; ruralna politika
Hrčak ID:
323444
URI
Datum izdavanja:
12.12.2024.
Posjeta: 0 *