Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.17234/Croatica.68.7

VIRTUALNE SLIKE "IZGUBLJENOG ZAVIČAJA"

Višnja Pentić orcid id orcid.org/0000-0001-9108-0429


Puni tekst: hrvatski pdf 257 Kb

str. 105-117

preuzimanja: 4

citiraj


Sažetak

Rad uspostavlja i analizira veze između filmskih poetika Ante Babaje i francuskog redatelja Alaina Resnaisa te izvodi prvo delezijansko čitanje filma "Izgubljeni zavičaj" (1980), nastalog adaptacijom dviju proza Slobodana Novaka koju potpisuju redatelj i sam pisac. Ante Babaja filmski svijet smješta u specifično oblikovan virtualni prostor sjećanja misleći ga kao refleksiju koja se u svijesti protagonista događa u trenutku suočavanja s prolaznošću. Rad detektira i analizira način na koji ta refleksija proizvodi virtualne filmske slike koje nadilaze koncept čiste uspomene i umjesto toga potvrđuju permanentno prožimanje prošlog sa sadašnjim, odnosno cirkularnost i nerazdvojivost različitih vremenskih slojeva slike. Film se otvara virtualnosti kao odrazu što ga u sebi sadrži aktualno, odnosno sadašnje, smještajući svoje slike u dimenziju u kojoj se linearno vrijeme poništava. U filmu se, strategijama usporedivim s onima iz romanesknoga ciklusa Marcela Prousta "U traganju za izgubljenim vremenom" (1913–27) i njime nadahnutim filmom Alaina Resnaisa "Providnost" (1977), čin (pri)sjećanja uspostavlja kao središnju reprezentacijsku paradigmu te ga se konstruira kao nehotični, nesvjestan i osjetilima podložan proces. Rad pokazuje kako Babajin "Izgubljeni zavičaj", u radikalno značajnijoj mjeri nego istoimena Novakova pseudoautobiografska proza, modernistički dijalektizira relaciju osjetilno – mentalno, s ciljem ostvarenja posvemašnje recepcijske otvorenosti umjetničke forme koja proizvodi uvijek nova značenja. Slike-uspomene, kao virtualnost umetnuta u dijegetički svijet filma, omogućuju izravno suočavanje slojeva prošlosti i sadašnjosti, oblika unutarnjeg i izvanjskog, kao i poništavanje distance među njima, čime njihovo razlikovanje postaje suvišno. Oslanjanjem na haptičku vizualnost koja logikom sinestezije osjetilo vida čini taktilnim, Babajin "Izgubljeni zavičaj" filmsku cjelinu pretvara u scenu prisjećanja kao osjećanja, potvrđujući permanentnu obilježenost mentalnog osjetilnim.

Ključne riječi

"Izgubljeni zavičaj"; "Izvanbrodski dnevnik"; Ante Babaja; Slobodan Novak; film; sjećanje; virtualne slike; slike-uspomene

Hrčak ID:

325648

URI

https://hrcak.srce.hr/325648

Datum izdavanja:

30.12.2024.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 12 *