Filozofska istraživanja, Vol. 44 No. 3, 2024.
Pregledni rad
https://doi.org/10.21464/fi44310
Psihološko oblikovanje politike i političko oblikovanje psihologije
Mirela Karahasanović
orcid.org/0000-0003-2250-6531
; Univerzitet u Tuzli, Filozofski fakultet, Tihomila19 Markovića 1, BA–75000 Tuzla
Sažetak
Smatrajući da je između duše i polisa moguće ustanoviti duhovnu analogiju koja predstavlja uzor kreiranja idealnog ambijenta života u političkoj zajednici, Platon ukazuje na značaj razumijevanja prirode duše s obzirom na politiku. Posredstvom duše kao načela života, stjecišta vrlina i uma, čovjek pronalazi istinske vrijednosti koje prenosi u institucije, u polisni život kao mjesto vlastitog prebivanja. Za razliku od cjeline koja samu sebe uređuje, čovjek s druge strane uređuje prostor vlastitog življenja i u tom procesu iskazuje praktički odnos prema sebi, zajednici, ali i cjelini. Anticipacijom intelektualnog iskustva najviših moralnih vrijednosti, harmoničnom odnosu duševnih snaga i idealnom socijalnom okruženju, ostvaruje se državotvorna priroda čovjeka predvođena razumom kao temeljnom sposobnosti duše. Polis tako postaje najprirodniji ambijent za život u kojem svaki čovjek izgrađuje svoju osobnost s obzirom na motiviranost vrlinom. Problem odnosa duše i polisa može se promatrati u kontekstu problema odnosa filozofije i politike, nepromjenjivog i relativnog, duše i tijela. Cilj je istraživanja preispitati psihološke i političke argumente koji (su)oblikuju ideju najbolje politeje, kao i njihovog međusobnog odnosa. Naglasak je istraživanja na dijalogu Država u kojem Platon najuže povezuje prirodu duše i prirodu polisa, uz savjetovanje i drugih dijaloga koji upućuju na argumente u kontekstu teme.
Ključne riječi
Platon; duša; polis; filozofija; politika; um; moral
Hrčak ID:
328756
URI
Datum izdavanja:
5.12.2024.
Posjeta: 0 *