Pregledni rad
https://doi.org/10.21857/94kl4c1knm
JAGIĆ I MISIRKOV - JEDAN NASPRAM DRUGOGA ILI: I JEDAN I DRUGI?
Ljudmil Spasov
Sažetak
Tijekom čitanja i višestrukog iščitavanja knjige Krste Misirkova Za makedonckite
raboti (O makedonskim stvarima, Liberarnij klub, Sofija, 1903), koja predstavlja osnovu
makedonske nacionalne i jezične emancipacije u 20. stoljeću, uvidio sam da
se Misirkov u svojoj argumentaciji bez prestanka poziva na djelo Vatroslava Jagića,
kao i na djela Jana Baudouina de Courtenaya, Franca Miklošiča i inih. Postoji podatak
da je dolazilo i do osobnih susreta Misirkova i de Courtenaya, no ne znamo za
susrete s ostalima pa tako ni za njegov susret s Jagićem. Misirkov je bio zagovornik
Jagićevih stavova, prema našem mišljenju, iz najmanje dvaju razloga: Jagić je u ono
vrijeme izniman autoritet u slavistici, osobito južnoj slavistici, on je i autor makedonske
teorije o govornoj osnovici crkvenoslavenskoga jezika, no Jagić također zagovara
tezu da se slavenski dijalekti predstavljaju kao ‘‘kružići“ u jezičnom slavenskom
kontinuumu. Upravo prema toj tezi Misirkov izvlači svoju tezu o samostalnosti
makedonskih dijalekata te makedonskog jezika kao dijasistema. U ovom se radu
afirmira načelo, u okviru moguće argumentacije, da Jagićev rad, osim za bugaristiku
i kroatistiku, ima iznimnu povijesnu važnost upravo i za proučavanje makedonistike.
Ključne riječi
Vatroslav Jagić; Krste Misirkov; slavistika; južna slavistika; kroatistika; bugaristika; makedonistika.
Hrčak ID:
329478
URI
Datum izdavanja:
31.12.2024.
Posjeta: 439 *