Synthesis philosophica, Vol. 39 No. 2, 2024.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21464/sp39210
O dužnosti liječenja i njezinim granicama. Integrativna bioetika između esencijalizma i transhumanizma
Regine Kather
; Albert-Ludwigs-Universität Freiburg, Philosophisches Seminar, Werthmannplatz, KG I, DE–79098 Freiburg i. Br.
Sažetak
Članak istražuje granice između dužnosti liječenja, koja je vodilja medicinske etike još od Hipokrata, i s modernom tehnologijom povezanih mogućnosti za poboljšanje osnovne ljudske konstitucije putem genetičkog inženjeringa, neuroenhancementa i implantata. Kako bi se razvila integrativna bioetika koja odgovara dinamici medicinsko-tehnološkog napretka, ni Hipokratova zakletva, ni četiri načela koja su formulirali Beauchamp i Childress nisu dovoljni. Oboje treba nadopunjeno sintezom središnjih točaka koje su razvile pet dominantnih etika: deontološka etika, utilitarizam, etika odgovornosti, etika skrbi te etika vrline. Budući da su ljudi kao živa bića otvoreni sustavi, etika mora obuhvatiti njihove odnose prema svijetu u cijeloj njihovoj složenosti, a to podrazumijeva i odnos prema prirodi i odnos prema drugim osobama. Stoga etika mora raspravljati o sukobima između vrijednosti u konkretnim situacijama i odrediti im prioritete, mora razmišljati o posljedicama odluka, o rasponu odgovornosti i o tome kako se stavovi mogu naučiti kroz praksu. Iako će korištenje modernih tehnologija u budućnosti dovesti do više razine zdravlja i do produženja životnog vijeka, smrt je i dalje neizbježna. Odgovor na pitanje kako se nositi s ovom posljednjom fazom života stoga je također jedan od zadataka integrativne bioetike. Pitanje vrijednosti života neraskidivo je povezano s pitanjem vrijednosti svijesti: je li život bez ikakva oblika svjesnosti još uvijek vrijedan življenja?
Ključne riječi
integrativna bioetika; liječenje; medicinska etika; tehnika; priroda; čovjek; život; svijest; esencijalizam; transhumanizam
Hrčak ID:
342341
URI
Datum izdavanja:
29.12.2024.
Posjeta: 583 *