Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.21860/j.17.1.8
Identitet, štetnost smrti i osnova za životne procese
Yuichi Minemura
; Division of Liberal Arts, Gunma Paz University, Takasaki, Japan
*
* Dopisni autor.
Sažetak
Okvir Jeffa McMahana uparuje onotološku tezu – Teorija utjelovljenoga uma (EMA), na temelju koje osobni identitet ustraje s kapacitetom mozga za generiranje svijesti, s evaluativnom tezom – Teorija interesa u odnosu na vrijeme (TRIA), na temelju koje štetnost smrti varira s obzirom na psihološku povezanost pojedinca s vlastitom budućnošću. U ovome se članku tvrdi da, unatoč njihovu uobičajenome prikazu kao „dviju komplementarnih razina”, EMA i TRIA ulaze u interakciju na način koji dovodi do teorijske nestabilnosti osnove štetnosti smrti, pogotovo s obzirom na ograničenje izvornoga uma te opreku između smrti svjesnoga subjekta i smrti ljudskoga organizma u okviru teorije EMA. Predlažem biološku osnovu koja se temelji na životnim procesima: ireverzibilan prestanak organizamskih životnih procesa (cirkulacija, disanje, metabolizam i integrativno funkcioniranje) čini dublju podlogu za štetu koju smrt nanosi vlastitoj dobrobiti osobe, dok psihološki kontinuitet služi kao pokazatelj njezina stupnja kada je osnova očuvana. Time se zadržava objedinjena ontologija razvojnih/patoloških stanja te se razjašnjava odnos između identiteta, preživljavanja i štetnosti smrti.
Ključne riječi
osobni identitet; štetnost smrti; šteta koju smrt nanosi vlastitoj dobrobiti osobe; životni procesi; teorija utjelovljenoga uma; teorija interesa u odnosu na vrijeme
Hrčak ID:
348921
URI
Datum izdavanja:
26.6.2026.
Posjeta: 0 *