Željko Mardešić – mirotvorac
Ljiljana Matković-Vlašić
ljmvlasic@gmail.com
Ovih sam dana listala sve brojeve Mirotvornog izazova i čitala članke Željka Mardešića.1 Bio je član uredništva od samog početka i slao je svoje priloge u gotovo svaki broj. Njegovi su članci osiguravali kvalitetu časopisa. Već sami naslovi njegovih članaka otkrivaju što ga je najviše zaokupljalo (bilo je to vrijeme od 1992. do 1998. kad je časopis izlazio i kad sam mu bila urednica). Naslovi članaka govore sami za sebe. Evo, da spomenem neke: Molitva – izazov današnjem svijetu, Poticaji kršćansko-islamskom dijalogu, Mir u religijama svijeta, Stavovi vjernika o ratu i miru, Religije su odgovorne za mir, Rat poslije rata ili nedovršen mir, Pamćenje zla i zloporaba religija. Spomenula bih i zanimljiv naslov predavanja koje je Željko Mardešić održao u Rogaškoj Slatini 1998. pod naslovom: Političke religije i novo mirotvorstvo, na međunarodnoj mirotvornoj konferenciji.
Mnogo je već rečeno, ali važne stvari treba i ponavljati pa ću reći da me se posebno dojmio upravo posljednji od spomenutih članaka, jer u njemu prepoznajem Mardešića kao proroka. On je predvidio današnju svjetsku i domaću situaciju kad je razlikovao političko mirotvorstvo temeljeno na diplomaciji, cjenkanju, uvjetima i trgovini od evanđeoskog mirotvorstva temeljenog na Kristovu primjeru i učenju: Ljubite svoje neprijatelje, mijenjajte prije svega sebe! On je raskrinkavao krhkost mirotvorstva temeljenog na vlastitim interesima. Držim ga klasikom autentične kršćanske misli. Pitam se što bi on danas rekao kad prema najnovijim podacima svakih 12 minuta pogiba jedna civilna osoba u oružanim sukobima? Zasigurno bi se složio s Martinom Lutherom Kingom koji je rekao »Ne plašim se toliko zloće zlih ljudi, koliko šutnje dobrih ljudi!«