Skip to the main content

Review article

Iluzija i stvarnost: nepouzdanost naracije u Ishigurovim romanima Slikar prolaznog vremena i Ostaci dana

Dijana Mirković ; University of Montenegro


Full text: croatian pdf 154 Kb

page 45-65

downloads: 0

cite


Abstract

Koncept nepouzdanog pripovijedanja već dugo privlači pažnju književnih teoretičara, dok je njegova uloga u narativnoj fikciji naročito intenzivno proučavana tokom posljednjih decenija. Ovaj rad razmatra problem pripovjedačke nepouzdanosti u romanima Kazua Ishigura Slikar prolaznog svijeta i Ostaci dana u svijetlu savremenih naratoloških pristupa. Oslanjajući se prvenstveno na teorijske postavke Gérarda Genettea, Jamesa Phelana, Ansgara Nünninga, Monike Fludernik i Mieke Bal, rad ispituje narativne strategije kojima Ishiguro oblikuje likove Masujia Onoa i Stevensa kao nepouzdane pripovjedače. Njihove naracije karakterišu praznine, prećutkivanja, selekcija informacija, komentari o procesu prisjećanja, racionalizacije i različiti oblici samoobmane koji dovode u pitanje vjerodostojnost iznesenih iskaza. I jedan i drugi protagonista retrospektivno rekonstruišu prošlost nastojeći da opravdaju ranije odluke i očuvaju koherentnu sliku vlastitog identiteta. Posebna pažnja posvećena je načinima na koje selektivno sjećanje i etička samocenzura oblikuju njihov odnos prema prošlosti. Rad pokazuje da Ishiguro koristi nepouzdano pripovijedanje kao sredstvo istraživanja odnosa između sjećanja, identiteta i odgovornosti, pri čemu se značenje narativa oblikuje u napetosti između onoga što pripovjedači saopštavaju i onoga što izostavljaju. Time se potvrđuje da pripovjedačka nepouzdanost ne predstavlja samo naratološki fenomen već i važan mehanizam oblikovanja značenja u književnom tekstu.

Keywords

nepouzdani pripovjedač; Kazuo Ishiguro; Slikar prolaznog svijeta; Ostaci dana; naratologija; etička samocenzura; sjećanje

Hrčak ID:

349663

URI

https://hrcak.srce.hr/349663

Publication date:

23.7.2026.

Article data in other languages: english

Visits: 0 *