Prethodno priopćenje
https://doi.org/https://doi.org/10.47960/2303-7431.21.35.2026.79
FRAGMENTIRANA SLIKA SVIJETA U PUSTOJ ZEMLJI T. S. ELIOTA IZ PERSPEKTIVE HEIDEGGEROVE EGZISTENCIJALNE ANALITIKE
Ita Lučin
; Sveučilište u Mostaru, Filozofski fakultet
*
* Dopisni autor.
Sažetak
Rad pristupa poemi Pusta zemlja iz perspektive egzistencijalne analize te likove i situacije promatra kao izraze određena načina ljudskoga opstanka. U svjetlu Heideggerova razumijevanja tubitka uočava se da likovi ostaju zarobljeni u obrascima svakodnevice, dok njihova konačnost ne postaje pokretač osobne odluke, nego ostaje potisnuta. Fragmentarna struktura poeme, poremećena komunikacija među likovima i učestala prisutnost smrti upućuju na teškoće u sabiranju opstanka oko vlastite najvlastitije mogućnosti. Smrt se pritom ne pojavljuje kao iskustvo koje preobražava, nego kao udaljena dimenzija koja ne zahvaća osobno postojanje. Takvo čitanje omogućuje razumijevanje modernističke fragmentarnosti ne samo kao estetskoga postupka nego i kao pokazatelja dubljega ontološkog problema. Premda su prilikom istraživanja teme uočene dodirne točke između Eliotove poetike i Heideggerove misli, ovaj rad nudi sustavan tumačeći okvir koji, kroz pojmove tubitka, autentičnosti, svakodnevice, odlučnosti, propadanja i bitka k smrti, modernističku pustoš povezuje s pitanjem samorazumijevanja ljudskoga opstanka.
Ključne riječi
T. S. Eliot; Pusta zemlja; egzistencijalna analiza; tubitak; bitak k smrti; neautentičnost
Hrčak ID:
352639
URI
Datum izdavanja:
30.10.2026.
Posjeta: 0 *