Izvorni znanstveni članak
KAKO SU ZADARSKI ROMANTIČARI PREVODILI IGNJATA ĐURĐEVIĆA
Valter Tomas
; Odjel za talijanski jezik i književnost, Sveučilište u Zadru, Zadar, Hrvatska
Sažetak
Sredinom XIX. stoljeća dalmatinski, a posebno zadarski periodički tisak, u romantičkom je zanosu donosio brojne talijanske prijevode hrvatske narodne, ali i autorske poezije. Kada govorimo o prijevodima onodobne suvremene autorske poezije, posve je razumljiva želja učenih Dalmatinaca da se priključe globalnom europskom preporodnom ozračju što će ih uglavnom vezivati uz zagrebački Ilirizam. Međutim u spomenutoj se periodici javljaju i prijevodi starije hrvatske poezije i to osobito one dubrovačkog književnog kruga XVI. i XVII. stoljeća.U okviru tog fenomena ovaj se rad bavi kontrastivnom jezičnom analizom dvaju prijevoda religioznog spjeva "Uzdasi Mandaljene pokornice u spilji od Marsilje" Dubrovčanina Ignjata Đurđevića (1675.-1737.), kojeg u vremenskom razmaku od 18 godina prevode i objavljuju u cijelosti Marko Antun Vidovich (Venecija,1829. god.), odnosno tek dijelom Nikola Stipišić, čiji uradak, u okviru šire rasprave o hrvatskoj književnosti 1847. objavljuje Ivan Franceschi u zadarskom listu "La Dalmazia".Ovaj je rad u svojoj analizi nastojao obuhvatiti i endogene i egzogene razloge koji su mogli pobuditi interes dalmatinskih romantičara za hrvatsku renesansnu i baroknu poeziju. Pritom je posebnu pozornost posvetio komparaciji dvaju prijevoda na svim jezičnim razinama, vodeći pritom računa o činjenici da se radi o prevodilačkim zahvatima jednog iskusnog i ambicioznog prevodioca (M. A. Vidovich), odnosno o gotovo nepoznatom literanom amateru (N. Stipišić). Autor rada ne ispušta iz vida niti činjenicu da je stariji Vidović, makar u tragovima, pod utjecajem " la bella infedele" tehnike prevođenja, dok se mlađi Stipišić uglavnom priklanja integralnom "la brutta fedele" tipu prijevoda.
Ključne riječi
I. Đurđević; M. A. Vidović; N. Stipišić; talijanski prijevodi
Hrčak ID:
32668
URI
Datum izdavanja:
9.2.2009.
Posjeta: 2.895 *