Prethodno priopćenje
Zdvojna posebnost u raljama općenitosti?: politologija kao znanost i politolog kao stručnjak
Dragutin Lalović
; Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Kako primjereno politologijski istražiti, prikazati i vrednovati povijest i sadašnje stanje politologije u Hrvatskoj? Tekst se fokusira na pomno razmatranje predmeta znanosti o politici – što je politika? – kao pretpostavke znanstveno primjerenog odgovora na
dvojbu o stručnoj profilaciji studija i polaznika studija-politologa. A u tom sklopu, na smisao određenja politologije kao “znanosti o općenitosti” i politologa kao “stručnjaka za općenitost”.
Objašnjava se smisao, teorijski i kontekstualni, tih određenja (Prpić, 1969), vrednuju njegove pretpostavke, domašaji i ograničenja. Dramatična, teorijska i praktična, dvojba s kojom nas je Prpić suočio neprevladiva je u povijesnom kontekstu demokratske države,
s obzirom na svojstvenu joj epohalnu ambivalenciju. Pri čemu se pokazuje nesuvislost dileme između množine i jednine: politička znanost u singularu sluškinja je političke moći, a političke znanosti tek metaznanstvena humanistička kritika postojećeg svijeta, što znači
da znanost o politici ne valja ni u singularu ni u pluralu. Kada je znanstvena i stručna, tada je opasna po političku slobodu, kada je pak humanistička i ne-stručna tada je nemoćna i suvišna. Politolog je pak ili “stručnjak za posebnost”, etički i vrijednosno neutralni sluga
političke moći, ili pak pretenciozni misionar. Izlaz iz začaranog kruga: znanost o politici, u plodnoj i nezamjenjivoj dvojini metodički osloniti na novo načelo konstitucije zajednice, koje je imanentna kritika i prevladavanje moderne demokratske države i građanskog
društva. Time se osnažuje i shvaćanje političke znanosti kao “znanosti o općenitosti”. Znanost o općenitosti kao znanost o političkome tvori se u autonomiji (ali i komplementarnosti)
spram znanosti o “općosti” (filozofije, etike i prava) i spram znanosti o posebnosti (posebnih sektora političkoga i društvenog bitka). Općenito je zbiljsko samo u odnosu spram općega, kao oposebljenje općega, i u odnosu spram posebnoga, kao poopćavanje posebnoga.
Čime se suzbija opasnost od prividne općenitosti, kao bahate pretenzije općosti da se predstavi kao općenitost, s jedne, te od lažne općenitosti, kao uzaludne pretenzije posebnosti da se hipostazira kao politička općenitost. Što znači da politolog kao tručnjak (ako je vrhunski) mora biti ujedno i nužno – kao “stručnjak za općenitost” – i stručnjak za “općost” i stručnjak za “posebnost”
Ključne riječi
država; politički sustav; republika; općost; općenitost; posebnost
Hrčak ID:
35274
URI
Datum izdavanja:
31.3.2009.
Posjeta: 2.206 *