Review article

MIRENJE U KONVENCIJI UN O PRAVU MORA (1982.)

Vesna Barić Punda ; Pravni fakultet Split
Darijan Štambuk ; Split

Abstract

Mirenje kao jedno od diplomatskih sredstava mirnog rješavanja međunarodnih sporova, u Konvenciji UN o pravu mora ( 1982) zadržava sve one značajke koje to sredstvo ima u međunarodnoj praksi i u doktrini međunarodnog prava. Spor se, dakle, iznosi pred odbor za mirenje, koji će, pošto rasvijetli sporne činjenice i istraži spor, donijeti prijedlog rješenja (uvjete i aranžmane prihvatljive za
obje stranke u sporu) bez obvezne pravne snage za stranke. Postupak mirenja može se odvijati u skladu s odsjekom 1. dijela XV konvencije, kad mirenje vodi, ako se spor ne riješi, obveznim posntpcima koji okončavaju obveznim odlukama (fakultativna, dobrovoljno mirenje) i u skladu s odredbama u odsjela1 3. dijela XV konvencije, kad su stranke obvezne podvrgnuti spor mirenju, pošto nisu željele spor podvrći ni sudu ni arbitraži (obvezno mirenje). Obvezno mirenje bilo je jedino sredstvo mirnog rješavanja sporova koje su države na Trećoj konferenciji UN o pravu mora, hite voljne prihvatiti za rješavanje određenih kategorija međunarodnih sporova, posebice sporova koji mogu nastati provedbom suverenih prava
obalnih država u gospodarskom pojasu.

Keywords

Hrčak ID:

209762

URI

https://hrcak.srce.hr/209762

Publication date:

28.12.1994.

Visits: 455 *