Skip to the main content

Review article

Rasprava o procesnoj (re)formi: načelo usmenosti vs. načelo pismenosti?

Slađana Aras Kramar orcid id orcid.org/0000-0002-8908-775X ; Faculty of Law, University of Zagreb, Zagreb, Croatia


Full text: croatian pdf 425 Kb

page 791-823

downloads: 1.255

cite


Abstract

Načelo usmenosti postavljeno je kao jedno od temeljnih načela hrvatskoga građanskog parničnog postupka. U osnovnim odredbama Zakona o parničnom postupku istaknuto je da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Načelo usmenosti te usmena rasprava u hrvatskome građanskom postupku rezultat su prihvaćanja rješenja Kleinova Zivilprozessordnung iz 1895. godine kojim se htjelo napraviti radikalan odmak od procedure koja je bila utemeljena na pismenom, rimsko-kanonskom postupku. Cilj je rada istražiti u kojoj se mjeri načelo usmenosti ostvaruje u hrvatskome građanskom parničnom postupku te u kojoj bi mjeri za taj postupak vrijedila maksima quod est in actis non est in mundo. To je u radu učinjeno analizom odredaba ZPP-a te sudske prakse. Na pitanje (tradicionalne) forme parničnih radnji – usmenosti i/ili pismenosti – međutim, novo svjetlo „baca“ korištenje suvremenim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama u građanskom postupku. Stoga je cilj rada i preispitati te raspraviti (tradicionalne) forme parničnih radnji u kontekstu modernih reformi građanskog postupka te korištenja suvremenom informacijsko-komunikacijskom tehnologijom u postupku. U analizi i raspravi uzimaju se u obzir i pojedina rješenja austrijskog te slovenskog zakona o parničnom postupku.

Keywords

načelo usmenosti, načelo pismenosti, procesna forma, elektronifikacija postupka, dokaz u elektroničkom obliku

Hrčak ID:

216255

URI

https://hrcak.srce.hr/216255

Article data in other languages: english

Visits: 2.104 *