Original scientific paper
https://doi.org/10.31664/zu.2020.106.07
Dva uskrsnuća Ivana Martinca
Višnja Vukašinović
orcid.org/0000-0001-9108-0429
; independent researcher, Zagreb, Croatia
Abstract
Redatelj i pjesnik Ivan Martinac izveo je 1989. godine s još šestoricom izvođača performans Nije vrijeme za plodove. Splitskom povijesnom jezgrom nosili su stablo suhe trešnje koje je oblikom podsjećalo na križ, a njihovu je procesiju fotografirao Jadran Babić. Martinac je tri godine poslije objavio zbirku Ulazak u Jeruzalem, gdje u pjesmi Rajski vrt opisuje taj performans zazivajući uskrsnuće za sebe i šestoricu preostalih izvođača. Gestama iskupljenja Martinac se bavi i u svojem jedinom dugometražnom igranom filmu Kuća na pijesku (1985.) u kojem, kao i u performansu, ritualizacijom svakodnevnog zaziva transcendentno. Film Kuća na pijesku i performans Nije vrijeme za plodove upotrebljavaju geste i kretnje kao postupke kroz koji se otkrivaju najdublji mehanizmi te se ponavljaju do u beskonačnost, odnosno do prezasićenja vremena, prostora i samog predstavljanja kako bi se postiglo iščeznuće svakog značenja.
Keywords
Ivan Martinac; performans; Nije vrijeme za plodove; film; Kuća na pijesku; ritual; gesta; uskrsnuće
Hrčak ID:
246891
URI
Publication date:
1.7.2020.
Visits: 1.540 *