Preliminary communication

Kako liječiti arhitekturu; Prinos analizi sociopatologije

Boris Morsan

Abstract

Kriza u arhitekturi novog vremena ocituje se u masovnosti površno projektiranih zgrada i malobrojnim umjetničkim djelima. Danas možemo govoriti o specifičnoj bolesti društva sa skupom
poremećaja, jasno vidljivim simptomima, procesima i, djelomično, uzrocima.

Kao što duševna bolest mijenja ponašanje, funkcioniranje, sposobnost i žlivot pojedinca, tako se ta bolest društva iskazuje poremećenim funkcioniranjem njegovih mehanizama i narušenom povezanosti procesa. Pri stvaranju arhitekture ponašanje društva može se usporediti s kliničkim slikama upisanim u individualnoj psihijatriji. SIičnost je znatna, a termini iznenađujuće pristaju opisima ponašanja društva iako su procesi koji vladaju na društvenoj i individualnoj razini različiti. Nije riječ o tome da se ista vrsta bolesti preslikala s razine bolesti pojedinca na razinu poremećaja u društvu. Uzroci poremećaja na te dvije razine bitno su različiti i uglavnom još prilično nepoznati, a putovi od individualnih začetaka do poremećaja u društvu dugi su i imaju slojevite veze. Problemi patologije u građenju, s izvorima onečišćenja okoliša odgovarajućom arhitekturom i mjestima najvećeg onečišćenja, razvijanjem metoda prevencije, saniranja itd., zahtijevaju razradu u sklopu socijalne psihijatrije. Kao masovnu pojavu tu problematiku valja uvrstiti u mentalnu higijenu i tako početi utjecati na graditeljstvo. Iz različitih stavova što ih razne društvene skupine zauzimaju prema arhitekturi proizlazi suprotstavljeno djelovanje: s jedne strane arhitektura se vrednuje kao umjetnička disciplina, a s druge postoji praksa jeftine proizvodnje projekata, masovne izgradnje i stvaranja zarade na uštrb i štetu arhitekture. Svako od tih shvaćanja razvija različita i odvojena ponašanja. Čini se da društvo u velikim razmjerima reflektira poremećaje kakvi su poznati u bolesnih pojedinaca. Želja da se ostvari ono što zovemo dobrom arhitekturom postoji, ali na putu do cilja gubi se jasan plan, postupci se prilagođuju djelomičnim i trenutačnim interesima te postaju jalovi. Pritom se ne uspijeva odrediti hijerarhija ni logičan sustav zahtjeva i postupaka.

Rezultat tog šabloniziranog funkcioniranja jest pojava nekoherentnih, proturiječnih i nesustavnih tema s mnogo simbola i slika povezanih na najrazličitije slučajne načine, i to bez razloga, potrebe ili smisla. Tako nastaju fragmenti okoline okrenuti prema svojoj izdvojenoj stvamosti. Danas se u obilnoj graditeljskoj produkciji gradovi i krajolici pune primjerima loše projektirane arhitekture, loše riješenim problemima i greškama u kompoziciji. Ta realnost postoji i djeluje neprekidno i latentno kao kompleksan sustav prizora što ih ljUdi samo povremeno svjesno promatraju.

Keywords

Hrčak ID:

30763

URI

https://hrcak.srce.hr/30763

Publication date:

30.6.1994.

Article data in other languages: english

Visits: 2.507 *