Historical Journal, Vol. 43 , 1990.
Original scientific paper
PRILOG POZNAVANJU POREZNOG SUSTAVA U SLAVONIJI U VRIJEME ARPADOVIĆA
Ivan Kampuš
Abstract
Autor raspravlja o različitim javnim daćama, prvotno podavanjima, koja je vladar ubirao od podložnika na svojim posjedima. Ugarski vladari uvode i iura regalia, to jest isključivo pravo kovanja novca, ubiranja carina, mostarina, mitnice i drugih tereta. Na osnovi povelja i privilegija hospiti u slavonskim naseljima (Petrinji, Samoboru, Varaždinu, Jastrebarskom, zagrebačkom Gradecu, Perni, Križu, Vukovaru) plaćali su dače kralju, kraljici, hercegu i banu zvane liberi denarii, teragium, collecta, martinšćina, cenzus. Davali su ősim toga i descenzus koji je predstavljao veliko opterećenje osobito za hospite u zagrebačkom Gradecu, ali ih je Bela IV na njihovu molbu oslobodio ostalih obaveza koje su bile popisane u Zlatnoj buli iz 1242. i odredio da hercegu plaćaju samo godišnji cenzus u iznosu od 40 maraka. Varoši u Slavoniji plaćali su i ostale daće zajednički nazvané tributi kao naknadu vladaru za ustupljeno pravo trgovanja. Od god. 1173. spominje se tridesetina kao prihod kraljice do XIV. stoljeća. Plaćao se od uvezene robe iz stranih zemalja, a poslije i od robe koja se izvozila u inozemstvo.
Nakon Kolomanova osvajanja Slavonije plaćala se daća marturina i daća u hrani. Kralj Bela III imao je velike prihode i iz Slavonije, ali su dinastičke borbe nakon njegove smrti pospješile usitnjavanja kraljevskih domena i zemalja koje su pripadale kastrumima i županijama. U toku građanskog rata kraljevi Emerik i Andrija obilno su posjedima nagrađivali svoje pristaše. Zbog stalne nestašice novca Andrija je židovskim i muslimanskim veletrgovcima dao u zakup carine, poreze, kovnicu i rudnike, a oni su predujmljenu zakupninu utjerivali s kamatama. Zbog ustanka servijenata i tvrđavskih jobagiona Andrija ih je 1222. oslobodio poreza i descenzusa, ali je ponovno namještao ranije zakupce i ograničavao crkveni monopol soli, pa je zbog toga bio kažnjen izopćenjem.
Namjeravajući vratiti izgubljene prihode u vrijeme vladanja Emerika i Andrije, Bela IV je nastojao u Slavoniji zadobiti otuđene zemlje kastruma i kraljevskih domena. No uspjeh je izostao, a zatrovani odnosi između kralja i vladajuće klase imali su kobne posljedice u vrijeme tatarske provale. Za različite zasluge Bela i njegov brat Koloman nagrađivali su novim darovnicama svoje pristaše. I pod konac života Bela je prema feudalcima primjenjivao istu politiku s ciljem da mu pruže pomoć u oružanom sukobu protiv sina Stjepana.
Iako prva Belina reforma nije urodila plodom, vladar je povjerio slavonske banu, županu i nekim sucima da srede posjedovne odnose narušene samovoljom pojedinaca nakon odlaska Tatara pa je tako nastojao osigurati i pritjecanje otuđenih prihoda.
U raspravi se razmatra i rad kovnice novca u Slavoniji koja je radila od XIII. st., a novac zvan »denarius banalis«, »denarius zagrabiensis«, »denarius Grecensis«, slavonski banovac kovao se i u Gradecu. Dobit Komore bila je izvor banskih prihoda, a kovnici je pritjecao i prihod od zamjene novca. Bela IV je ukinuo svakogodišnju zamjenu, pa je uveo stalnu daću pod nazivom »collecta šeptem denariorum« i odredio da nju od selišta plaćaju svi oni koji plaćaju marturinu. Tu kolektu su ubirali kraljevski službenici.
Posljednji Arpadovići Stjepan V, Ladislav IV i Andrija III također su zbog zasluga potvrđivali ranije vladarske povelje ili izdavali nove, nagrađujući svoje pristaše ne samo zemljom nego i oslobađanjem od plačan j a daća. Analizirajući podijeljene slobode u tim dokumentima, autor utvrđuje koje su se daće ubirale u njihovo vrijeme. Brojne darovnice Arpadoviča zagrebačkim biskupima i Kaptolu uvrstile su zagrebačku crkvu u najznačajnije feudalne posjednike u Slavoniji, a njihovi su podanici u korist crkve bili oslobođeni plaćanja svih javnih podavanja.
Keywords
Hrčak ID:
326649
URI
Publication date:
1.3.1991.
Visits: 490 *