Metafore i personifikacije u O qui perpetua – hermeneutička rasprava o božanskom poretku

Matosović Pongrac, Martina

doi:10.21464/fi45401

Filozofska istraživanja, Vol. 45 No. 4, 2025.

Original scientific paper

https://doi.org/10.21464/fi45401

Metafore i personifikacije u O qui perpetua – hermeneutička rasprava o božanskom poretku

Martina Matosović Pongrac orcid.org/0009-0006-3335-8609 ; II. Ferenščica 11, HR–10000 Zagreb

Full text: croatian pdf 346 Kb

page 585-598

downloads: 56

cite

APA 6th Edition

Matosović Pongrac, M. (2025). Metafore i personifikacije u O qui perpetua – hermeneutička rasprava o božanskom poretku. Filozofska istraživanja, 45 (4), 585-598. https://doi.org/10.21464/fi45401

MLA 8th Edition

Matosović Pongrac, Martina. "Metafore i personifikacije u O qui perpetua – hermeneutička rasprava o božanskom poretku." Filozofska istraživanja, vol. 45, no. 4, 2025, pp. 585-598. https://doi.org/10.21464/fi45401. Accessed 22 May 2026.

Chicago 17th Edition

Matosović Pongrac, Martina. "Metafore i personifikacije u O qui perpetua – hermeneutička rasprava o božanskom poretku." Filozofska istraživanja 45, no. 4 (2025): 585-598. https://doi.org/10.21464/fi45401

Harvard

Matosović Pongrac, M. (2025). 'Metafore i personifikacije u O qui perpetua – hermeneutička rasprava o božanskom poretku', Filozofska istraživanja, 45(4), pp. 585-598. https://doi.org/10.21464/fi45401

Vancouver

Matosović Pongrac M. Metafore i personifikacije u O qui perpetua – hermeneutička rasprava o božanskom poretku. Filozofska istraživanja [Internet]. 2025 [cited 2026 May 22];45(4):585-598. https://doi.org/10.21464/fi45401

IEEE

M. Matosović Pongrac, "Metafore i personifikacije u O qui perpetua – hermeneutička rasprava o božanskom poretku", Filozofska istraživanja, vol.45, no. 4, pp. 585-598, 2025. [Online]. https://doi.org/10.21464/fi45401

Abstract

Rad donosi hermeneutičku analizu pjesme O qui perpetua iz Boetijeve Utjehe filozofije, usmjerenu na ispitivanje povezanosti estetskoga, filozofskog i teološkog izraza. Pjesma se tumači kao kontemplativna molitva koja spaja filozofsku spoznaju i duhovno traženje, pri čemu stilska sredstva nose ontološki i gnoseološki sadržaj. Premda molitva sadrži motive srodne neoplatoničkoj teurgiji, Boetijevo djelo ostaje u kršćanskoj kontemplativnoj tradiciji, gdje je spoznaja dar milosti, a ne rezultat tehnike. Molitva ovdje nije ritual, nego težnja razuma i duše prema transcendentnom. Boetijeva poetika time nadilazi estetski okvir i ostvaruje sintezu filozofije, teologije i lirske introspekcije, stvarajući prostor u kojem estetski govor postaje sredstvo kontemplacije i uvida u božanski Logos.