Skip to the main content

Original scientific paper

MANDATUM PECUNIAE CREDENDAE

Mirela Šarac ; Pravni fakultet Sveučilištau Splitu
Irena Stanić ; Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu


Full text: croatian pdf 796 Kb

page 753-788

downloads: 1.001

cite


Abstract

Mandatum pecuniae credendae specifičan je tip mandata kojim se mandataru nalaže dati zajam određenoj trećoj osobi, pri čemu se mandant – jamac obvezuje mandataru – vjerovniku naknaditi svaki gubitak uzrokovan ispunjenjem naloga. Nastao je krajem razdoblja Republike kao rezultat razvijene trgovine i financijskoga prometa u svrhu ustanovljavanja novog oblika neformalnog jamstva, s mogućnošću zaključenja inter absentes. Dok mu pravnici pretklasičnog razdoblja (Servius Sulpicius Rufus) osporavaju pravnu valjanost, u klasičnom je pravu prihvaćeno suprotno Sabinovo mišljenje. Glavni su razlozi njegova uvođenja bili namirenje potreba za kreditom kao i eliminiranje nedostataka fidejusije. Kod kreditnog naloga litiskontestacija s dužnikom nije konzumirala tužbu protiv mandanta. U kasnom klasičnom i postklasičnom pravu dolazi do suštinskog približavanja instituta mandatum pecuniae credendae i fideiussio. Taj je proces zaokružio Justinijan gotovo izjednačivši kreditne mandante i fidejusore. U Justinijanovom je pravu mandantima općenito priznat beneficium excussionis, beneficium divisionis i beneficium cedendarum actionum.

Keywords

rimsko pravo, mandatum pecuniae credendae

Hrčak ID:

63623

URI

https://hrcak.srce.hr/63623

Article data in other languages: english german italian

Visits: 2.410 *