Skip to the main content

Original scientific paper

Barthesova „(is-, pre-, nado-)pisana“ majka i žalovanje

Maja Vukušić Zorica


Full text: french pdf 752 Kb

page 103-119

downloads: 543

cite


Abstract

Barthesov Dnevnik žalovanja jedan je od mogućih primjera remanencije, koja se jasno razgraničuje od reminiscencije. Pisanje o mrtvoj majci književni je topos koji nije lako nadići, kao što nije lako nadići ni žanr dnevnika koji mu je oduvijek „problematičan“. Specifičnosti fenomena-Majke nameću pisanju nebrojene zahtjeve, a usporedbe sa svetim Augustinom i Derridom ih cizeliraju rasvjetljavajući osnovni problem uvijek prisutne literarnosti odnosno
retoričnosti pisanja, i njemu poželjno neviđeno rješenje prihvaćanja pathosa. On bi trebao stvoriti mogućnost da se dogodi pisanje koje neće biti ni doxa ni moderna transgresija, a istodobno neće biti jednoznačno „antimoderno“. Barthesova majka nalazi svoj idealni
lik u neočekivanoj figuri djevojčice, a Roman, prema Barthesu, preživljava ako ispunjava tri misije – transcendira egotizam, kako bi mogao iskazati one koje voli a ne njima kazati da ih voli, (svjedoči), iskazuje pathos (reprezentira afektivno, ali neizravno), i svoju metodu pronalazi u figuri Amatera kod kojega Svijet prestaje biti objekt kako bi postao pismo. Barthes je svjestan zamke koju predstavlja književnost namećući usporedbu s Euridikom; on ne piše memorijal, jer apologetska je gesta prisiljena skončati u tajnosti. Odbijajući književnost, naraciju, vrijeme, život, Barthes u prvi mah prihvaća ponavljanje, imobilnost, i želju da zaustavi vrijeme i život. Epifanija otkrića fotografije iz zimskog vrta rađa ideju da se i tugovati može kroz pisanje. Tuga je neizreciva (inexprimable) ali ipak kaziva (dicible). Retorika invokacije čuda pisma i inauguracije tog „novog života“ ipak ne zamagljuje osnovnu misao Barthesova dnevnika koja parafrazira rečenicu iz Diderotovog ljubavnog pisma Sophie Volant – iz svega gdje nema ničega, iščitavajte da vas volim. Majčina smrt vodi do konačnog prihvaćanja vlastite smrtnosti – Barthes, potretirajući vlastiti Pogled, naposljetku postaje nalik dječaku s psićem u rukama s Kertészove fotografije, one kojom
završava svoju posljednju knjigu, La Chambre claire.

Keywords

Barthes; dnevnik; žalovanje; Majka; retorika

Hrčak ID:

130152

URI

https://hrcak.srce.hr/130152

Publication date:

7.4.2014.

Article data in other languages: french

Visits: 1.565 *