Filozofska istraživanja, Vol. 27 No. 4, 2007.
Original scientific paper
Aristotelova εὐδαιμονία
Željko Senković
Abstract
Određenje sreće (εὐδαιμονία) kod Aristotela uvjetovano je s jedne strane samim ustrojstvom ljudske duše, a s druge strane uzajamnim odnosom teoretskog i praktičkog života. Osim u teoretskom životu sreća se postiže na određenoj razini i u praktičkom, odnosno političkom životu. Obuhvatnost pojma sreće sastoji se u tome da je ona djelovanje u skladu s etičkim vrlinama, a ujedno i postignuće najviše dijanoetičke vrline – mudrosti. Polazeći od razmatranja naravi užitka i mogućnosti ozbiljenja savršene sreće stječe se uvid u prirodnu nejednakost ljudi, na kojoj se temelji Aristotelovo određenje različitog položaja ljudi u političkoj zajednici.
Keywords
εὐδαιμονία; Aristotel; vrlina; užitak
Hrčak ID:
19711
URI
Publication date:
28.1.2008.
Visits: 8.346 *