Kiselinska obrada ležišta je jedna od najdjelotvornijih i najčešće primjenjivana metoda stimulacijskih radova tijekom kojih se djelovanjem kiselina na stijene uklanja njezino oštećenje u smislu smanjene propusnosti ili joj se povećava prirodna (mala) propusnost u neposrednom okolišu kanala bušotine. Otopine kiselina djeluju kao otapalo stijenskog materijala i čestica koje zapunjavaju porni prostor a potječu od radnih bušotinskih fluida ili pokretnih čestica stijena (Gaurina-Međimurac, 2004). Postupak kiselinske obrade, kao i dobiveni rezultati trebaju biti dizajnirani prema specifičnostima tretirane bušotine i litološkog sastava stijena kao i specifične prirode dobivenih ležišnih fluida. Interakcija između kiseline korištene tijekom kiselinske obrade i nafte u ležištu (ili podmazivača iz isplake - dizelsko gorivo) može uzrokovati dva osnovna mehanizma oštećenja ležišta, koja posljedično utječu i na učinkovitost kiselinske obrade ležišta. Ovi mehanizmi uključuju formiranje otpornih organskih taloga i izdvajanje asfaltenskih emulzija (engl. asphaltene sludge) uzrokovanih interakcijom s kiselinom. U ovom radu je detaljno opisan mehanizam i uzroci stvaranja asfaltenskih emulzija koju mogu nastati tijekom kiselinske obrade ležišta, kao i metode i postupci koji se koriste kao preventivne radnje ili načini uklanjanja već formiranih emulzija.