Original scientific paper
https://doi.org/10.20471/acc.2021.60.s1.11
Povezanost protutijela na receptor za M-tip fosfolipazu A2 s kliničkim karakteristikama i ishodom bolesnika s primarnom membranskom nefropatijom u 5-godišnjem praćenju
Mario Laganović
orcid.org/0000-0002-0240-4178
; University Hospital Center Zagreb, Zagreb; School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb
Ivica Horvatić
; Dubrava University Hospital, Zagreb; School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb
Ivan Bubić
; University Hospital Center Rijeka, Rijeka; School of Medicine, University of Rijeka, Rijeka
Mario Ilić
; Dubrovnik County Hospital, Dubrovnik
Bojana Maksimović
; Merkur University Hospital, Zagreb; School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb
Ana Kozmar
; University Hospital Center Zagreb, Zagreb
Ivana Vuković Brinar
; University Hospital Center Zagreb, Zagreb; School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb
Matija Crnogorac
; Dubrava University Hospital, Zagreb; School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb
Marijana Živko
; University Hospital Center Zagreb, Zagreb; School of Medicine, J.J. Strossmayer University of Osijek
Margareta Fištrek
; University Hospital Center Zagreb, Zagreb
Željka Jureković
; Merkur University Hospital, Zagreb; School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb
Danica Galešić Ljubanović
; Dubrava University Hospital, Zagreb; School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb
Marijana Ćorić
; University Hospital Center Zagreb, Zagreb; School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb
Stela Bulimbašić
; University Hospital Center Zagreb, Zagreb; School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb
Krešimir Galešić
; University Hospital Center Zagreb, Zagreb; School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb
Mladen Knotek
; Merkur University Hospital, Zagreb; School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb
Abstract
Uvod: primarna membranska nefropatija (pMN) je glomerulopatija, koja je u većini slučajeva uzrokovana autoprotutijelima
na receptor za fosfolipazu A2 (PLA2R-PT). Cilj ovog istraživanja bio je analizirati povezanost PLA2R-PT s kliničkim
tijekom i ishodima bolesti.
Ispitanici i metode: 32 bolesnika (21 muškaraca, 11 žena), s biopsijom bubrega dijagnosticiranim pMN, bilo je uključeno
u istraživanje. PLA2R-PT (ELI SA metoda) i ishodi (definirani u skladu s KDIGO) određeni su nakon 21 i 64 mjeseca
praćenja u 28 bolesnika.
Rezultati: 19 bolesnika imalo je pozitivna PLA2R-PT (>20 RU /ml) (59.3%), s medijanom titra 97 (21-1418 RU /ml).
Stopa remisije u skupini s niskim titrom PLA2R-PT (< 200 RU /ml) nakon 21 mjeseca bila je značajno viša u odnosu na
skupinu s visokim titrom PLA2R-PT (> 200 RU /ml) (90% vs. 50%, p=0.045), a nakon 64 mjeseca razlika nije bila značajna
(80% vs 50%, p=0.210). Stopa relapsa nakon 64 mjeseca bila je viša u skupini s visokim titrom PLA2R-PT (87% vs. 63%).
Multivarijatnom linearnom regresijom su kao značajni neovisni prediktori za bubrežnu funkciju na kraju praćenja nađeni
serumski kreatinin (ß=0.682, p<0.001) i PLA2R-PT (ß=0.527, p<0.001).
Zaključak: viši titar PLA2R-PT povezan je s lošijim ishodom bubrežne funkcije, višom 24-satnom proteinurijom i većom
stopom relapsa u bolesnika s pMN.
Keywords
Membranska nefropatija; protutijela na M-tip receptora za fosfolipazu A2; glomerulonefritis
Hrčak ID:
260405
URI
Publication date:
1.1.2021.
Visits: 1.388 *