Uvod
Stočarstvo je važan segment poljoprivrede i ukoliko je ono u poljoprivrednoj strukturi zastupljenije država generira veću bruto dodanu vrijednost (BDV) iz sektora poljoprivrede. Veysset i sur. (2014.) ističu kako je postignut široki konsenzus među agronomima da je mješoviti uzgoj usjeva i stoke ekonomski i ekološki održiv sustav. Tako Grgić i sur. (2016.) navode kako ekonomski i poljoprivredno razvijene države karakterizira razvijeno stočarstvo strukturom korištenja poljoprivrednih površina prilagođeno hranidbenim potrebama stoke. U Hrvatskoj je situacija pomalo drugačija. Prema podatcima Eurostata iz 2019. godine, u Hrvatskoj je udio stočarstva 35,1 %. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), fizički obujam poljoprivredne bruto proizvodnje u 2018. godini, u odnosu na prethodnu godinu, porastao je 5,0 %. Dok fizički obujam biljne proizvodnje bilježi rast od 14,8 % stočna proizvodnja bilježi pad fizičkog obujma proizvodnje za 6,5 % (MP, 2019.). Na nužnost promjene proizvodne strukture ukazuju Grgić, Krznar i Bratić (2019.) koji smatraju da hrvatska poljoprivredna politika mora pronaći odgovore za negativne trendove u stočarskoj proizvodnji što bi potaklo i promjenu proizvodne strukture kod biljne proizvodnje s povećanjem udjela stočnih krmiva, posebno žita namijenjenog hranidbi domaće stoke. Unutar stočarstva posebno se ističe govedarska proizvodnja koja je jedna od najvažnijih grana ukupne poljoprivredne proizvodnje (Štoković, 2013.). Govedarska proizvodnja čini osnovicu razvoja ukupne stočarske proizvodnje i kada je dobro stanje u govedarstvu, najčešće je zadovoljavajuće stanje i u ostalim granama stočarstva, pa i u cijeloj poljoprivredi (Uremović i sur., 2002.). Osim što se u sustavu govedarske proizvodnje osiguravaju značajni proizvodi (mlijeko i meso) njezina je važnost posebice naglašena zbog komplementarnosti s ratarskom proizvodnjom (ATF, 2017.). Uz to što su goveda veliki potrošači ratarskih proizvoda oni u značajnoj mjeri doprinose prirodnom povećanju plodnosti tla (Uremović i sur., 2002.). No u tom sektoru postoje brojni problemi. Jedan od problema, koji je iz godine u godinu sve izraženiji, je nedostatak domaće teladi za tov (Jakopović i sur., 2005.; Župan, 2016., Ilić, 2019.). Prema podatcima Ministarstva poljoprivrede (2019.), broj novorođene teladi u Hrvatskoj je u 2018. godini bio manji za 16 % u odnosu na 2013. godinu dok je uvoz teladi za tov u istom razdoblju porastao za 28,41 %. Budući da se velik udio životinja namijenjenih tovu uvozi, postoji opasnost pogoršanja stanja na domaćem tržištu jer je zabilježen smanjen broj teladi na nekim dijelovima istočnoeuropskog tržišta kao što su Rumunjska i Bugarska (Grgić i sur., 2016.). Osim navedenog, dodatni problemi tovnom gospodarstvu u recentnom razdoblju bili su kriza vlasti u Libanonu u drugoj polovici 2019. godine, koja je uzrokovala pad izvoza i veću ponudu junadi na domaćem tržištu što je dovelo do pada cijena, te epidemija bolesti COVID-19 (Jež Rogelj, Šiftar i Mikuš, 2020.). Osim problema u tovnom gospodarstvu, već su dulji niz godina prisutni problemi u mliječnom sektoru koji su rezultirali smanjenjem broja krava, a posljedično i manjim brojem oteljene teladi. Cilj rada je opisati važnost stočarstva u razvoju domaće poljoprivrede i doprinos bruto dodanoj vrijednosti hrvatske i EU poljoprivrede.
Metode
Broj uvjetnih grla računat je prema koeficijentima iz Pravilnika o provedbi izravnih plaćanja i pojedinih mjera ruralnog razvoja za 2012. godinu, prilog 3., tablica 4. (NN 25/12) koji iznose kako slijedi: goveda, konji i magarci 1.00, svinje 0.5, ovce i koze 0.15. Broj grla po kategorijama je preuzet iz Jedinstvenog registra domaćih životinja (JRDŽ). U njemu se navodi da je u 2015. godini došlo do promjene metodologije u izračunu broja svinja pri čemu je uzet posljednji raspoloživi podatak u JRDŽ-u. Do 2015. godine uzimao se podatak koji je u bazi zabilježen isključivo u godini za koju se prikazuje podatak. Navedeno je dovelo do 100 %-tnog povećanja broja svinja u samo godinu dana. U stvarno stanje na terenu ne ulazimo. Bruto dodana vrijednost poljoprivrede, šumarstva i ribarstva na županijskoj razini preuzeta je sa stranica Državnog zavoda za statistiku i dostupna je uključivo do 2016. godine. Podatci o broju stoke za članice Europske unije (EU) preuzeti su s EUROSTAT-a kao i bruto dodana vrijednost poljoprivrede, šumarstva i ribarstva tih država. U radu je korišten koeficijent korelacije (r) kako bi se utvrdila povezanost broja uvjetnih grla stoke (UG) po hektaru korištenog poljoprivrednog zemljišta i bruto dodane vrijednosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (BDV) također po hektaru korištenog poljoprivrednog zemljišta. Korelacija između broja UG po hektaru korištenog poljoprivrednog zemljišta i BDV-a iz poljoprivrede, šumarstva i ruralnog razvoja po hektaru korištenog poljoprivrednog zemljišta u članicama EU i Hrvatskoj računata je u 2015. godini jer su za tu godinu za sve države članice dostupni podatci o broju grla pojedine kategorije životinja jer je to bila referentna godina za izračun potpora za programsko razdoblje Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) od 2014.-2020
Rezultati
Na slici 1 vidljiva je promjena broja uvjetnih grla na razini Hrvatske i po vrstama životinja. Iz slike je razvidno da sve vrste izuzev svinja bilježe pad broja UG. Kod svinja se u 2015. godini bilježi znatan rast broja UG koji je posljedica promjene metodologije izračuna broja svinja, a ne rasta proizvodnje. Iz tog je razloga prikazan i ukupan broj UG u Hrvatskoj bez svinja te je vidljivo kako se u promatranom razdoblju on smanjuje. Na slici 2 je prikazan broj uvjetnih grla u pet hrvatskih županija s najvećim stočnim fondom. U broju UG (2016.) prednjači Osječko-baranjska županija sa 266.362,15, a slijede redom: Vukovarsko-srijemska (143.914,8), Bjelovarsko-bilogorska (127.855,15), Koprivničko-križevačka (120.784,85) i Zagrebačka (115.560,05). U razdoblju od 2011. do 2016. godine sve promatrane županije bilježe rast broja UG koji je značajniji u 2015. godini, a posljedica je već spomenute promjene metodologije u izračunu broja svinja kao i činjenice da je to bila referentna godina za izračun prava na plaćanja unutar ZPP-a. Najveći rast broja UG u promatranom razdoblju (2011.-2016.), od čak 119 % zabilježila je Međimurska županija, slijede: Brodsko-posavska (95 %), Krapinsko-zagorska (89 %), Grad Zagreb (72 %) i Splitsko-dalmatinska (56 %). Ukoliko se promatra broj UG u odnosu na površinu korištenog poljoprivrednog zemljišta, što je primjerenija mjera za usporedbu, najviše UG/ ha u 2016. godini ima Zagrebačka županija (1,88), a slijede redom: Koprivničko-križevačka (1,73), Krapinsko-zagorska (1,69), Varaždinska (1,65) i Bjelovarsko-bilogorska (1,49). Na slici 3 možemo vidjeti kako BDV poljoprivrede, ribarstva i šumarstva bilježi pad u svim hrvatskim županijama u razdoblju od 2011. do 2016. godine. Pad se posljedično bilježi i na razini države (slika 4). Županije s najvećim BDV-om/ha korište ne poljoprivredne površine su redom: Primorsko-goranska (15.580 kn), Grad Zagreb (15.200 kn), Međimurska (14.350 kn), Zagrebačka (12.660 kn), Bjelovarsko-bilogorska (12.390 kn) i Koprivničko-križevačka (12.090 kn). To su ujedno županije u kojima prevladava stočarstvo tj. one u kojima je i najveći broj uvjetnih grla/ha što ukazuje na važnost stočarstva, a posebice govedarstva na stvaranje BDV-a u poljoprivredi. Uz „stočarske“županije, među vodećima po vrijednosti BDV/ha su i tri županije u kojima je iznad hrvatskog prosjeka zastupljeno voćarstvo i povrtlarstvo. Izračunom koeficijenta korelacije broja UG/ha korištene poljoprivredne površine i BDV-a iz poljoprivrede ribarstva i šumarstva/ha korištene poljoprivredne površine za 2015. godinu dolazi se do zaključka da između te dvije varijable postoji srednje jaka korelacija2 (r=0.5219, p≤0.01) (slika 5) Slična situacija je i na razini EU u kojoj je stočarstvo glavni generator poljoprivrednog dohotka (EC JRC, 2010.). BDV poljoprivrede, šumarstva i ribar stva/ha je u korelaciji s brojem UG/ha (r=0.686 p≤0.01) (slika 6). U Italiji je u stvaranju BDV-a manje zastupljeno stočarstvo (30,6 %), no BDV je vrlo visok zbog velike zastupljenosti ostalih dohodovnih sektora kao što su povrtlarstvo (19,4 %) i vinarstvo (14,3 %) (slika 7) (EC, 2019.a). Također treba napomenuti da je Italija, unatoč dominaciji bilinogojstva na nacionalnoj razini, jedna od pet država (uz Španjolsku, Francusku, Njemačku i UK) s najvećim brojem domaćih životinja u EU (EUROSTAT, 2020.) što uz činjenicu da je neto izvoznica poljo privrednih proizvoda (EC, 2019a), svakako pridonosi ovako visokom BDV-u poljoprivrede. Podjednaka situacija je i u Španjolskoj, koja ima visok udio povrtlarstva (19,5 %), voćarstva (16,8 %), ali i svinjogojstva (16,6 %) te je također neto izvoznica poljoprivrednih proizvoda (EC, 2019.b). U Irskoj je udio stočarstva veoma visok (70,8 %) (EC, 2019.), no unatoč tome BDV/ha korištenog poljoprivrednog zemljišta iznosi samo 530€. Razlog tome je ekstenzivan uzgoj stoke na trajnim travnjacima, kojih u ukupnim korištenim poljoprivrednim površinama ima 90 % (EURO STAT, 2020.a), što rezultira mnogo manjom dodanom vrijednošću od intenzivnog tova, odnosno drugih načina korištenja poljoprivrednog zemljišta kao što su voćarstvo i povrtlarstvo. S druge strane imamo Finsku u kojoj je udio trajnih travnjaka samo 1,06 % (EC, 2019), a BDV/ha korištenog poljoprivrednog zemljišta 2100€.
Rasprava
Stočarstvo, a posebice govedarstvo kao njegova najvažnija grana, je važno za stvaranje BDV-a u poljoprivredi na što ukazuje i koeficijent korelacije između varijabli „broj UG/ha“ i „BDV/ ha“ za Hrvatsku koji u 2015. godini iznosi r=0.5219, p≤0.01. Slična je situacija i na razini Europske unije gdje koeficijent korelacije izračunat na isti način iznosi r=0.686 p≤0.01. U Hrvatskoj treba usmjeriti razvoj poljoprivrede prema stočarstvu, posebice govedarstvu i to na način da se potakne sustav krava tele, što je jedan od načina da se stvoriti osnova za proizvodnju tovljenika. Osim na stočarstvo, treba se usmjeriti i na razvoj profitabilnijih grana kao što su povrtlarstvo i voćarstvo koje su uz stočarstvo značajni generatori BDV-a u poljoprivredi.