Original scientific paper
https://doi.org/10.31192/np.21.1.2
Filozofski aspekti novovjekovnog odnosa čovjeka prema Bogu
Ivana Greguric
; University of Zagreb, Faculty of Croatian Studies, Zagreb, Croatia
Abstract
U radu se promišlja novovjekovni odnos čovjeka prema Bogu, prirodi i znanosti uz pomoć nekih značajnijih mislilaca toga vremena. Stvaranje novovjekovne slike svijeta započinje samopostavljanjem čovjeka u samosvjestan subjekt koji postaje reprezentant svih bića u smislu njihove predmetnosti – čovjek kao mjera svih stvari – i ujedno središnje i najvažnije biće Univerzuma. Čovjek to postiže stvaranjem novih vrijednosti, koje ne stoje nasuprot starih vrijednosti, već nove vrijednosti utemeljuje na novom bitku, bilo da je riječ o tvrdnji – »znanje je moć« (Bacon); akciji samosvjesnog subjekta – »mislim dakle jesam« (Descartes); »volji za moć u vječnom vraćanju istoga« (Nietzsche); apsolutnom duhu »svjetske povijesti« (Hegel); oslobođenom radu kao »znanstvenom radu« (Marx) i, naposljetku, o znanstveno-tehničkom umu. U tom samopostavljanju novovjekovni subjekt lišava prirodu svakog dostojanstva i teleologije čineći je isključivo predmetom eksploatacije, a postavljanjem ovozemaljskog života kao sredstva za ostvarenje najviših vrijednosti »volje za moć« negira postojanje biblijskog Boga i sam želi postati »Bog« na zemlji uz pomoć znanosti koja dopire do prvih uzroka prirodnih pojava i mogućnosti stvaranja umjetnih bića bez Božje mudrosti. Današnje znanstveno-kibernetičko doba pokazuje da novovjekovni subjektivizam završava u »volji za moć« znanstveno-tehničkog uma koji društvo, prirodu i prirodu u čovjeku objektivizira čineći ih sredstvima svoga samosvršnog samorazvoja.
Keywords
Bog; čovjek; priroda; samosvjesni subjekt; volja za moć; znanost
Hrčak ID:
295433
URI
Publication date:
13.3.2023.
Visits: 1.156 *