Review article
https://doi.org/10.5673/sip.63.1.9
Zelena arhitektura i pojam održivosti unutar kapitalocena
Filip Pračić
orcid.org/0009-0009-1563-7761
; University of Rijeka, DeltaLab – Center for Urban Transition, Architecture and Urbanism, Croatia
Abstract
Ubrzo nakon svojeg etabliranja, koncept antropocena naišao je na akademske kritike i dobio
primjereniju alternativu kroz pojam kapitalocena. Od teze da čovjek kao biološka vrsta vrši
presudan utjecaj na prirodu, daleko je preciznija tvrdnja da navedene pojave inherentno proizvodi
kapitalizam – svojim načinima proizvodnje roba i prostora, eksploatacije resursa i fetišom
rasta – unutar kojeg je ljudska vrsta „zahvaćena“. Nasuprot rasprostranjenoj zabludi da je jedini
mogući i prihvatljivi društveno-gospodarski sustav, značaj kritičke teorije leži u dokazivanju
tvrdnje da kapitalizam suštinski predstavlja sustav neograničenog uništenja ljudskog okoliša.
Obzirom da su danas i sama pitanja zaštite okoliša pretvorena u golemo tržište pogonjeno etičkim
manipulacijama u pogledu ekoloških performansi proizvoda, takozvana zelena ili održiva
arhitektura predstavlja izvor masovnih i unosnih ulaganja, čime je proizvodnja prostora postala
neovisna i samodopadljiva djelatnost nevezana za biofizičku stvarnost i metabolizam između
ljudske vrste i prirode. Ovaj rad preispituje i ideološki razlaže mehanizme manipulacije vezane
uz pojam održivosti u suvremenoj arhitekturi na dvije razine: (1) financijalizaciju arhitekture
kroz tržište nekretnina te (2) dogme environmentalizma i takozvani greenwashing arhitekture
kao poluga zelenog kapitalizma.
Keywords
kapitalocen; granice rasta; greenwahing; financijalizacija; odrast
Hrčak ID:
336369
URI
Publication date:
9.10.2025.
Visits: 472 *