Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.17018/portal.2015.12
Ljetni refektorij pavlinskog samostana u Lepoglavi – nastanak, razaranje i ponovno otkrivanje
Petar Puhmajer
orcid.org/0000-0003-4630-8863
; Hrvatski restauratorski zavod, Odsjek za istraživanje i dokumentaciju nepokretne baštine, Zagreb, Hrvatska
Bernarda Ratančić
; Hrvatski restauratorski zavod, Odsjek za istraživanje i dokumentaciju nepokretne baštine, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
U članku se obrađuje kronologija nastanka i sudbina prostorije ljetnog refektorija u nekadašnjem pavlinskom samostanu u Lepoglavi. Refektorij je formiran kao najveća samostanska prostorija prilikom izgradnje zapadnog krila u 17. stoljeću, a u 18. stoljeću je bogato opremljen zidnim slikama i štukaturom. Prenamjenom samostana u kaznionicu u 19. stoljeću počinje njegova dugogodišnja degradacija, ponajprije korištenjem u neprimjerene kaznioničke svrhe, a osobito rušenjem svoda u potresu 1880. godine. U to se doba također uočavaju prva nastojanja za njegovo očuvanje, u smislu dokumentiranja, istraživanja i valorizacije, u čemu se ističe djelovanje Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Izidora Kršnjavog te osobito slikarski rad Ferdinanda Quiquereza koji je izradio kopiju cijele dekoracije refektorija na kartonima u akvarelu. Refektorij, nadalje, teško stradava u Drugom svjetskom ratu, kad zbog rušenja gornjih etaža zapadnog krila samostana nekoliko godina ostaje nenatkriven. Do početka ovog stoljeća držalo se da ništa od nekadašnje dekorativne opreme refektorija nije sačuvano, međutim, konzervatorskim istraživanjima pronađeni su naslikani medaljoni s likovima pavlinskih dobrotvora na istočnom zidu, naslikane lunete na sjevernom i južnom zidu, kao i zazidana grota sa štuko kipovima. U članku se, osim rezultata konzervatorskih istraživanja, analiziraju i smjernice za obnovu.
Ključne riječi
arhitektura; Lepoglava; pavlinski samostan; ljetni refektorij; 18. stoljeće; barok; razaranje; obnove; konzervatorska istraživanja
Hrčak ID:
149929
URI
Datum izdavanja:
21.12.2015.
Posjeta: 2.059 *