Izvorni znanstveni članak

SLOVENSKI KIPAR MATIJA GALLO U HRVATSKOJ (Tema dvobroja)

Doris Baričević ; Zagreb

Sažetak

Matija Gallo (Mathias Gallo), rođen u Celju 1762., jedan je od posljednih štajerskih kipara koji su djelovali u sjevernoj Hrvatskoj krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Godina kiparove smrti nije poznata. Slovenska povijest umjetnosti prati ga do 1793. godine, ali ne poznaje nijedno djelo, dokumentirano ili pripisano, koje je izradio za svog boravka u Sloveniji (u Ptuju i Ormožu). Tek podaci pronađeni u arhivima župa sjeverne Hrvatske ocrtavaju njegov umjetnički domet i kiparski profil. Glavne smjernice razvoja osobnoga stila Matije Galla bile su: kasnobarokna tradicija njegova oca Ferdinanda u Celju i klasicizam ptujskog majstora Ivana Jurja Potočnika. U djelima iz ranijeg razdoblja ti se stilovi prepleću, premda ne narušavaju premoć klasicizma koji mu na kraju života potpuno prevladava.
Matija Gallo živio je u vrijeme velikih društvenih i umjetničkih promjena - u doba koje je pod dojmom spomenika klasične antike i novih stilskih strujanja odbacilo bujne i raskošne oblike baroka i zamijenilo ih strogim, ravnim linijama i reduciranim dekorom klasicizma. Te nove umjetničke tendencije proširile su se Europom i doprle do pokrajinske sredine u kojoj je Gallo živio i djelovao.
U sjevernoj Hrvatskoj još se zadržala tradicionalna potreba za monumentalnim i dekorativnim oltarima i propovjedaonicama, kao i za javnim spomenicima klesanim u kamenu.
Matija Gallo živio je u rodnoj Štajerskoj daleko od jačih umjetničkih središta iz kojih je mogao crpiti nove impulse. Unatoč tome, duh novog vremena snažno je utjecao na njegovo kiparstvo, a neki motivi koje on prvi unosio u djela ostvarena za sjevernu Hrvatsku potvrđuju da je poznavao i znao primijeniti neke značajne motive klasicističkog kiparstva u većim sredinama, poput velikih gloriola koje na glavnim oltarima zamjenjuju tradicionalnu atiku. Jedna od najznačajnijih karakteristika Gallovog rada jest sklonost da jednom usvojeni oblik kipa uvijek ponovno opetuje uz manje promjene u stavu i pokretima. Dobar primjer za Gallov postupak da svece jednakog ikonografskog predznaka oblikuje na identičan način jesu kraljevi Stjepan i Ladislav koje prvi put susrećemo na glavnom oltaru u Goričanu, izrađene u drvu. Gotovo istovjetni su kipovi tih kraljeva u nišama pročelja nekadanje pavlinske crkve sv. Jeronima u Štrigovi klesani iz kamena, kao i u podnožju velikog spomenika Imakulate u Maloj Subotici.
Premda skučen nepovoljnom geografskom sredinom i vlastitim ograničenim kiparskim potencijalom, Gallo je svojim oltarima i propovjedaonicama u novom stilu oplemenio unutrašnjost brojnih crkvi u sjevernoj Hrvatskoj (Bednja, Goričan, Peteranec, Mursko Središće, Meljan, Mali Bukovec, Vratišinec, Nadkrižovljan, Kamenica, Sveta Marija na Muri, Štrigova, Kloštar Podravski, Vratišinec, Vinica, Mala Subotica, Nedelišće, Donji Mihaljevec, Čukovec, Legrad, Kotoriba...). Među očuvanim djelima, glavni oltar župne crkve Uznesenja Marijina u Bednji Gallovo je najljepše djelo za Hrvatsku, nastalo još potkraj 18. st., 1792. godine.

Ključne riječi

kipar Matija Gallo; kraj 18. i početak 19. stoljeća; Štajerska; oltari i propovjedaonice crkava sjeverne Hrvatske; kasni barok; motivi klasicističkog kiparstva, gloriole; drveni i kameni kipovi

Hrčak ID:

156768

URI

https://hrcak.srce.hr/156768

Datum izdavanja:

31.12.2015.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.989 *