Filozofska istraživanja, Vol. 39 No. 4, 2019.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21464/fi39406
Shakespeareov Jago kao protuprimjer tradicionalnoj definiciji laži
Martina Blečić
; Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Sveučilišna avenija 4, HR–51000 Rijeka
Sažetak
Cilj je rada propitati tradicionalnu definiciju laži. U radu ne pružam vlastitu definiciju te pojave, ali pokušavam pokazati da je tradicionalna definicija laži, po kojoj je za laganje nužno iskazivanje neistinitih tvrdnji, neadekvatna. Kako bih to učinila, u prvom dijelu predstavljam teoriju Herberta Paula Gricea o razgovornim implikaturama, čije su hotimično neistinite inačice izrijekom isključene iz tradicionalne definicije. U nastavku, pozivajući se na teoriju o zadanim značenjima, odbacujem rašireni stav da se govornik uvijek može ograditi od pragmatički prenesene poruke. Potom, predstavljam standardnu definiciju laži i sagledavam koju ulogu u njoj imaju govornikova namjera i slušateljeva odgovornost. U drugom dijelu, dotadašnje uvide primjenjujem na Shakespeareovu tragediju Otelo. Nakon kratkog predstavljanja odnosa između Otela i Jaga, razlažem tri dramska primjera onoga što smatram lažima ostvarenima razgovornom implikaturom. Takva analiza ima dvojaku ulogu. Prva joj je zadaća pokazati nedostatnost tradicionalne definicije laži kroz tvrdnju da Jago, iako ne izgovara neistine, laže. Druga je zadaća ukazivanje na ograničeni doseg mogućnosti poništavanja pragmatički prenesene poruke; Jagove pragmatičke poruke toliko su snažne da se, iako to pokušava učiniti, od njih ne uspijeva ograditi.
Ključne riječi
laganje; razgovorna implikatura; namjera; pragmatika; Jago; Otelo; William Shakespeare; Herbert Paul Grice
Hrčak ID:
240428
URI
Datum izdavanja:
17.2.2020.
Posjeta: 2.811 *