Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.21464/fi39406

Shakespeareov Jago kao protuprimjer tradicionalnoj definiciji laži

Martina Blečić ; Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Sveučilišna avenija 4, HR–51000 Rijeka


Puni tekst: hrvatski pdf 361 Kb

str. 827-851

preuzimanja: 764

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 361 Kb

str. 827-851

preuzimanja: 167

citiraj


Sažetak

Cilj je rada propitati tradicionalnu definiciju laži. U radu ne pružam vlastitu definiciju te pojave, ali pokušavam pokazati da je tradicionalna definicija laži, po kojoj je za laganje nužno iskazivanje neistinitih tvrdnji, neadekvatna. Kako bih to učinila, u prvom dijelu predstavljam teoriju Herberta Paula Gricea o razgovornim implikaturama, čije su hotimično neistinite inačice izrijekom isključene iz tradicionalne definicije. U nastavku, pozivajući se na teoriju o zadanim značenjima, odbacujem rašireni stav da se govornik uvijek može ograditi od pragmatički prenesene poruke. Potom, predstavljam standardnu definiciju laži i sagledavam koju ulogu u njoj imaju govornikova namjera i slušateljeva odgovornost. U drugom dijelu, dotadašnje uvide primjenjujem na Shakespeareovu tragediju Otelo. Nakon kratkog predstavljanja odnosa između Otela i Jaga, razlažem tri dramska primjera onoga što smatram lažima ostvarenima razgovornom implikaturom. Takva analiza ima dvojaku ulogu. Prva joj je zadaća pokazati nedostatnost tradicionalne definicije laži kroz tvrdnju da Jago, iako ne izgovara neistine, laže. Druga je zadaća ukazivanje na ograničeni doseg mogućnosti poništavanja pragmatički prenesene poruke; Jagove pragmatičke poruke toliko su snažne da se, iako to pokušava učiniti, od njih ne uspijeva ograditi.

Ključne riječi

laganje; razgovorna implikatura; namjera; pragmatika; Jago; Otelo; William Shakespeare; Herbert Paul Grice

Hrčak ID:

240428

URI

https://hrcak.srce.hr/240428

Datum izdavanja:

17.2.2020.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.754 *