Prethodno priopćenje

https://doi.org/10.21464/fi40208

Za etiku kontinuuma prirode i čovjeka. K jednom umjerenom utopijskom projektu za naše vrijeme, uz ishođenje od arhaičkog pojma ethos

Dragan Jakovljević ; Univerzitet Crne Gore, Filozofski fakultet, Ul. Danila Bojovića bb, ME–81400 Nikšić

Sažetak

U ovom se članku sagledava pitanje odnosa čovjeka i prirode, polazeći od drevne nereflektirane upotrebe izraza ethos u smislu naviknutog mjesta življenja koje od strane njega nastanjujućih živih bića biva u određenoj mjeri (su)oblikovano. To se polazište dalje razrađuje kroz pojmove obitavalište i zavičaj (Milan Kangrga), odnosno zavičajni svijet i domovina (Bernhard Waldenfels). Drevni pojam ethos ne može zamijeniti odgovarajući moderni pojam, ali ipak može biti shvaćen kao njegova upotpunjavajuća primjesa smisla. Ona pokazuje neočekivanu aktualnost, s obzirom na suvremenu problematiku ekologije i biodiverziteta. Pritom se, prije svega, otvara pitanje o tome koje načine nastanjivanja i kultiviranja tla svakidašnjeg obitavališta treba preferirati, a koje izostaviti. Kao imperativ autor ističe neophodnost jednog obzirnog odnošenja prema drugim živućim bićima s kojima dijelimo planetarno obitavalište, ali i prema vegetaciji i prirodnom okruženju, uz poštovanje prema drugim, ne-ljudskim oblicima života i njihovoj dobrobiti.

Ključne riječi

ethos; zavičaj; domovina; identitet mjesta; prirodno okruženje; antropocentrizam; perfekcioniranje

Hrčak ID:

245091

URI

https://hrcak.srce.hr/245091

Datum izdavanja:

17.8.2020.

Podaci na drugim jezicima: njemački

Posjeta: 2.587 *