Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.17234/RadoviZHP.56.3
Ante Starčević i glagoljica
Tomislav Galović
orcid.org/0000-0001-8408-0615
Sažetak
Istarski razvod – taj iznimno važan srednjovjekovni pravni spomenik u kojem se temeljem pravnog postupka opisuju i određuju međe i granice („termene i kunfine“) posjeda pojedinih istarskih seoskih i gradskih „komuna“ (općina) koje su bile sporne, a prostirale se između tadašnjih feudalnih gospodara Pazinske knežije, akvilejskog patrijarha/Oglejske patrijaršije i Mletačke Republike – prvi je u historiografiji objavio Ante Starčević (1823 – 1896). Učinio je to u Arkivu za povêstnicu jugoslavensku (knj. II) 1852. godine, pod uredništvom Ivana Kukuljevića Sakcinskog i u izdanju Družtva za jugoslavensku povêstnicu i starine u Zagrebu, transliteriravši pritom izvorni glagoljički tekst u latinicu i opremivši izdanje svojim predgovorom, povijesno-filološko-pravnim i topografskim bilješkama te jednim listom faksimila izvornika. Prijepis je učinio na temelju primjerka Istarskog razvoda koji je u svome vlasništvu imao Ljudevit Gaj, a potonji mu ga je ustupio (to je tzv. Kršanski prijepis Levca Križanića – „kanonik žminski i tinanski“ – iz 1546. koji se sada čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pod signaturom: R 3677) i poticao ga na rad. Bilo je to uoči neoapsolutizma u Hrvatskoj. Istarski razvod Starčević je objavio pod naslovom Razvod istrianski od god. 1325. u odjeljku Arkiva naslovljenom „Povêstnica pravoznanstvena“, u kojem su mjesto našli i drugi važni hrvatski pravni spomenici – statuti i razvodi („Statut otoka Krka“, „Razvod medjah od Mosčenicah i Kožlaka“, „List od konfini med Bakrani, Grobnićani i Tersaćani“ i dr). O važnosti hrvatske povijesti u životu i djelovanju Ante Starčevića, a napose njezina srednjovjekovnog razdoblja u kojem važno mjesto zauzima Istarski razvod, vjerno svjedoči i činjenica da je u svojoj oporuci određena financijska sredstva namijenio upravo Družbi sv. Ćirila i Metoda za Istru, Hrvatskom starinarskom društvu/Kninskom starinarskom društvu i Bihaću, hrvatskom društvu za istraživanje domaće povijesti u Splitu. U ovom radu naglasak je stavljen na prikaz okolnosti izdavanja Istarskog razvoda 1852. godine, egdotička načela, Starčevićevo školovanje i njegovu percepciju starocrkvenoslavenskog jezika u bogoslužju i uopće hrvatskoga glagoljaštva.
Ključne riječi
Hrčak ID:
330239
URI
Datum izdavanja:
22.12.2024.
Posjeta: 853 *