Izvorni znanstveni članak
Trauma neprilagođenih, izvedba i tekst stigme - dva primjera: Vladimir Dodig Trokut i Krešo Kovačiček
Suzana Marjanić
orcid.org/0000-0002-6158-3006
Sažetak
U kontekstu društvene drame stigme neprilagođenih kao primjer navodim no-umjetnika Vladimira Dodiga Trokuta i multimedijalnoga umjetnika Krešu Kovačičeka, iznimne umjetničke osobnosti. Fotodokumentacija svakodnevnice u kontekstu istraživanja Ervinga Goffmana Kako se predstavljamo u svakodnevnom životu (1959), što se tiče Vladimira Dodiga Trokuta može se ilustrirati riječima njegova odvjetnika i postumnoga zastupnika Silvija Hraste: »Već su njegov fizički izgled, duga kosa i brada, specifičan, potpuno neuobičajeni način odijevanja, upućivali na njegovu iznimnu ličnost. Zapravo svi mi koji smo ga poznavali znali smo da je njegova fizička pojava njegov umjetnički koncept« (prema Pleše 2018). Ukratko, Vladimir Dodig Trokut, likovni umjetnik i sakupljač umjetnina, koji djeluje do smrti 2018. godine akcijama, performansima, reciklažama društvene i mentalne angažiranosti, a široj je javnosti poznat kao autor i vlasnik projekta Antimuzej, deklarira se/ deklarirao se kao »anarhist, ratnik, umjetnik, pisac, filozof, mistik..., antikonceptualist iz obitelji hrvatskih poglavica«. Kao primjer stigme neprilagođenih navodim i Krešu Kovačičeka, riječkoga umjetnika performansa, grafičara, glazbenika, profesora i kustosa, koji je u jednom trenutku i netragom nestao iz vlastitoga grada, o čemu svjedoči izniman eksperimentalni film Krešo (2023) njegovih prijatelja Marine Musulin i Zorana Kreme, koji dokumentira priču (sa sretnim krajem) o potrazi za prijateljem/ umjetnikom.
Ključne riječi
V. D. Trokut; Krešo Kovačiček; neprilagođeni; stigma; konceptualna umjetnost
Hrčak ID:
330829
URI
Datum izdavanja:
14.5.2025.
Posjeta: 622 *