Original scientific paper
https://doi.org/10.52328/t.8.1.3
Pravni položaj manjinskih vjerskih skupina u Hrvatskoj do 1918. godine
Željko Bartulović
orcid.org/0000-0003-1459-7875
Abstract
U radu autor obrađuje pravne aspekte položaja manjinskih vjerskih skupina na prostorima današnje Republike Hrvatske do 1918 godine. Veći dio rada posvećen je pravima pravoslavnog stanovništva, što se uglavnom preklapa s pravima doseljenih Srba. Analizirani su Vlaški statuti (Statuta Walachorum), kraljevski akt iz 1630. godine. Sljedeću privilegiju donio je car Leopold I. 6. IV. 1690., pozivajući na ustanak srpski narod pod vlašću Turaka i prvi put navodeći “vojvodu” – titulu koja se nalazi u osnovu povijesnog imena Vojvodine. Leopold I. je obećao vjerske slobode Srbima aktom izdanim 21. VIII. 1690. u Beču, spominjući pravo na vlastitoga arhiepiskopa i u privilegiji od 4. III. 1695. upućenoj crkvenim i svjetovnim vlastima u Hrvatskoj i Ugarskoj u kojoj potvrđuje i pravo na vlastite škole. Deklaratorij Marije Terezije od 16. VII. 1779. uređuje crkveno-narodni sabor, a Konzistorijalna sistema Josipa II. 5. IV. 1782. sadrži postupovne propise pred crkvenim tijelima. Donoseći povlastice, vladari više vode računa o svojim državnim interesima, a manje o koristi Srba, ali one ipak predstavljaju važan početak i osnovu pravne regulacije položaja Srba. U XIX. stoljeću Hrvatski sabor je potvrdio odluke srpskog crkveno-narodnog sabora iz 1864. i 1865. Zakoni o položaju židovske vjerske zajednice donijeti su 1873. i 1906. Ustroj srpskog crkveno-narodnog sabora utvrđen je reskriptom vladara 1875., a 1887. donijet je zakon o uređenju “grčko-istočne” vjerske zajednice i korištenju ćirilice. Položaj protestantskih zajednica utvrđen je zakonom 1898. Zakon o vjeroispovjednim odnosima Sabor je donio 1906., a zadnji je zakon o položaju islamske vjerske zajednice iz 1916.
Keywords
vjera; privilegije stanovnika i vjerskih zajednica; XVII. - XX. stoljeće
Hrčak ID:
332531
URI
Publication date:
24.6.2025.
Visits: 756 *