Uvod
Ideja o jedinstvu Europe je stara stoljećima, a mijenjala se u skladu s političkim, društvenim i povijesnim okolnostima u kojima se Europa nalazila. Prvi konkretan korak izgradnji ideje europskog jedinstva učinjen je 1949. osnivanjem Vijeća Europe. Jedno od temeljnih polazišta razvijanju ideje ujedinjene Europe jesu zajedničke europske vrijednosti poput humanizma, slobodne ljudske volje, demokracije, tolerancije, pluralnosti, osobne odgovornosti te – u skladu s tim – potreba razvoja pojedinca koji je spreman kritički promišljati i djelovati.2
Ideja ujedinjene Europe, osim uz spomenute vrijednosti, veže se i uz jedinstveno kulturno naslijeđe Europe.3 Pod pojmom europska kultura pretpostavljaju se zajednički, a ujedno i raznoliki elementi kulturne tradicije i naslijeđa koji su uvjetovani različitim povijesnim, jezičnim, društvenim, ideološkim i vjerskim prilikama unutar Europe.4
Sedamdesetih godina prošloga stoljeća obrazovanje se počelo smatrati jednom od važnih točaka u procesu razvoja ideje »nove« ujedinjene Europe, a temeljilo se na isticanju važnosti zajedničkih europskih vrijednosti te potrebe razvoja europske svijesti i europskog identiteta. U tom kontekstu rađa se ideja europske dimenzije (dalje: ED) u obrazovanju koja s vremenom dobiva sve veću političku, ali i ekonomsku, potporu europskih institucija. Takva potpora temeljila se na pretpostavci da je sveobuhvatna integracija Europe moguća samo ako su ljudi u potpunosti svjesni jedinstvenog povijesnog i kulturnog naslijeđa Europe te zajedničkih europskih vrijednosti, što se moglo ostvariti samo kroz obrazovanje.
Na teorijskoj i praktičnoj razini, koncept ED u obrazovanju vezan je uz vrijednosno obrazovanje koje se temelji na razumijevanju i razvoju europskog identiteta, odnosno svijesti o pripadnosti Europi. Drugim riječima, polazeći od ideje stvaranja jedinstvene Europe, jedan od temeljnih ciljeva ED u obrazovanju je poticanje svijesti o zajedničkom naslijeđu i kulturi što ih dijele svi Europljani.5 Unatoč navedenom, treba naglasiti da ED u obrazovanju nije uniformirano obrazovanje koje će vrijediti za sve europske države već se, naprotiv, naglašava potreba uvažavanja i poštivanja lokalne, nacionalne i regionalne raznolikosti, kao i nacionalnog identiteta. Kada je u pitanju institucionalizirani proces odgoja i obrazovanja, važnu ulogu u uspostavljanju ravnoteže u razvoju europskog i nacionalnog identiteta imaju obrazovne politike pojedinih država.
Temeljni obrazovni dokumenti Republike Hrvatske (dalje: RH) prepoznaju važnost ED u obrazovanju, međutim, u obrazovnom se sustavu ne pronalazi jasno izrađena strategija razvijanja i promoviranja svrhe i ciljeva ED kada su u pitanju kurikuli, udžbenici i proces poučavanja i učenja. Da bi se utvrdilo je li nedostatak jasno izrađene strategije u RH ostvarivanja ciljeva ED u obrazovanju ostavio i koliko traga na učenje i poučavanje ED u nastavi povijesti, analizirat će se ishodi učenja propisani Kurikulumom nastavnog predmeta Povijest za osnovne škole i gimnazije budući da oni jasno upućuju što bi učenik trebao znati i moći nakon procesa učenja. Za analizu je odabran kurikulum koji se odnosi na nastavni predmet Povijest zbog isticanja potencijala njegova sadržaja s obzirom na ostvarivanje ciljeva ED u obrazovanju.6
2. Tijek razvoja ideje europske dimenzije u obrazovanju
Sedamdesetih su godina prošlog stoljeća prvi put uloženi napori europskih organizacija i institucija u promoviranje ideje ED u obrazovanju. Ipak, unatoč činjenici da se o ED u obrazovanju do danas puno pisalo, potrebno je istaknuti da ne postoji njezina univerzalna definicija. Razlog tomu je što nije jednostavno shvatiti višeslojan koncept europske dimenzije7 s obzirom na njezinu interdisciplinarnost i transdisciplinarnost te – u okviru toga – brojne procese, ideje, vizije i vrijednosti koji taj koncept obuhvaća.8 U skladu s tim postoje i različite definicije ED u obrazovanju. Tako, primjerice, R. Seebauer u pojmu od ED u obrazovanju podrazumijeva zajedničke europske povijesne i kulturne vrijednosti koje se moraju sačuvati.9 Termin ED u obrazovanju se povezuje s poznavanjem običaja, kulture, jezika i ekonomske situacije drugih europskih zemalja radi razumijevanja drugih identiteta, ali i produbljivanjem razumijevanja vlastitog identiteta,10 ili kao skup aktivnosti kojima je cilj omogućiti učenicima da steknu širi pogled na ono što Europa jest.11 Budući da ED u obrazovanju nije niti jednoznačan niti statičan koncept, nije moguće prihvatiti samo jednu definiciju ED u obrazovanju, ali s obzirom na ciljeve ovoga rada ED u obrazovanju promatrat će se kao skup aktivnosti kojima je cilj podizanje svijesti kod mladih o važnosti poznavanja zajedničkih političkih, kulturnih, društvenih i ekonomskih veza među državama Europe, kao i zajedničkih europskih vrijednosti.
Razumijevanje smjerova djelovanja europske obrazovne politike, a onda i ideje implementiranja europske dimenzije u obrazovanju treba prvenstveno tražiti u memorandumima, dokumentima, preporukama tijela i institucija Europske unije. Prvi spomen ED u obrazovanju te obrazovnih ciljeva ED, poput promicanja boljeg razumijevanja onoga što Europa jest te poticanja mobilnosti nastavnika i učenika pronalazi se u The Resolution of the Council of European Ministers of Education iz 1976.,12 nakon čega 80-te godine prošloga stoljeća donose nagli uzlet ideje ED u obrazovanju. Tako se, primjerice, Stuttgartskom deklaracijom iz 1983. (Solemn Declaration on European Union) ističe potreba podizanja svijesti o europskoj povijesti i kulturi kao i potpora razvoju europske svijesti.13 Iste godine Vijeće Europe izdalo je i Recommendation (83)4 Committee of Ministers concerning the Promotion of an awareness of Europe in Secondary schools u kojem kao glavne ciljeve ističe potrebu razumijevanja kulturnog identiteta Europe uz uvažavanje kulturnih različitosti, razvijanje svijesti o Europi pputem obrazovnih sustava kao i nužnost poticanja europske suradnje.14 Godine 1984. Vijeće Europe zaključcima iz Fontainebleaua ističe nove elemente koji postaju dio ED u obrazovanju naglašavajući potrebu promicanja europske i globalne odgovornosti u obrazovanju europskih građana te naglašavanjem važnosti razvoja europskog identiteta.15
Rezolucijom ministara obrazovanja Europskog vijeća 1988. naglašena je potpora implementaciji ED u obrazovni kontekst isticanjem zahtjeva za uvođenje ED u obrazovanje te naglašavanjem važnosti izrade ciljanih kurikuluma i nastavnih materijala za ostvarenje ciljeva ED kojima proklamira razvoj europskog identiteta i usvajanje europskih vrijednosti.16 Od tada se poticanje razvoja europskog identiteta postavlja kao nova poveznica među europskim zemljama, odnosno kao element koji će doprinijeti lakšoj europskoj integraciji.17 Pored toga, naglašava se potreba usvajanja znanja, vještina i vrijednosti koji vode očuvanju temeljnih principa demokracije, socijalne pravde i poštivanja ljudskih prava te važnost učenja o europskoj zajednici i državama članicama s obzirom na njihove povijesne, kulturne, ekonomske i socijalne posebnosti.18
ED u obrazovanju dobila je novi poticaj 1992. Ugovorom iz Maastrichta (Maastricht Treaty). Tzv. Maastrichtski sporazum (osobito čl. 126 i 127),19 svojevrsna je prekretnica u razvoju europske obrazovne politike s obzirom da su njime, po prvi put, postavljene jasne smjernice za europsko obrazovanje.20 Članci 126 i 127 spomenutog ugovora postavljaju bitnu zadaću europske zajednice – integrirati ED u obrazovanje da bi načela demokracije, socijalne pravde i poštivanja ljudskih prava postale temeljne vrijednosti zajedničkog života mladih u Europi. U tom pogledu članak 126 (poglavlje 3) naglašava ciljeve europske obrazovne politike pružanjem podrške poučavanju stranih jezika, mobilnosti nastavnika i učenika te isticanju važnosti i nužnosti suradnje među zemljama EU u kreiranju obrazovnog procesa, što čini nedvosmisleno usmjeravanje europskog obrazovanja prema ciljevima ED u obrazovanju.21
U razjašnjavanju procesa razvoja ideje ED u obrazovanju važno je spomenuti i Green Paper on the European Dimension in Education22 iz 1993. godine, kojim se željelo stvoriti temelje budućih pravaca akcije EU u području obrazovanja. U ovom se dokumentu ED sagledava kao podržavajuća praksa koja poboljšava kvalitetu obrazovanja i koja treba pratiti društvene i kulturne promjene u Europi,23 a sve radi bolje društvene i buduće profesionalne prilagodbe mladih.24 U tom smislu je istaknuto da učenike treba poučavati demokraciji, borbi protiv nejednakosti, toleranciji, poštivanju različitosti,25 sugerira se kooperacija putem programa mobilnosti i razmjene, poticanje stručnog usavršavanja nastavnika i učenje stranih jezika, promocija pedagoških inovacija u procesu poučavanja i promocija tzv. europskih škola.26
Isticanje važnosti ED u obrazovanju Vijeće Europe je nastavilo različitim rezolucijama tijekom 90-ih,27 kao i 2000-ih godina. Jedan od novijih dokumenata kojima je cilj uvođenje ED u obrazovanje jest Proposal for a Council Recommendation on promoting common values, inclusive education, and the European dimension of teaching koji donosi Vijeće Europe 2018. godine. Tim se dokumentom naglašava da je svrha ED u obrazovanju promicanje boljeg razumijevanja EU, kao i razumijevanja njezinih država članica, pomaganje učenicima da dožive i prihvate europski identitet u svoj njegovoj raznolikosti te ojačaju pozitivan i uključiv osjećaj pripadnosti Europi čime nadopunjuju svoje lokalne, regionalne i nacionalne identitete i tradicije.28 Promoviranje i potvrda provođenja odredbi navedenog dokumenta utemeljena je i novim dokumentom Vijeća Europe iz 2021. nazvanim Council Resolution on a strategic framework for European cooperation in education and training towards the European Education Area and beyond (2021-2030), kojim se dodatno naglašava potreba suradnje među članicama EU izradom strateškog okvira obrazovanja na europskom prostoru.29
Iz navedenih europskih dokumenata koji su nastajali u razdoblju od više od 30 godina može se identificirati potreba izrade novih obrazovnih programa30 i obrazovnih materijala te isticanje važnosti i nužnosti provođenja dodatnih edukacija nastavnika kao osnovnih preduvjeta ostvarenja ciljeva ED u obrazovanju. Pored toga, iz spomenutih se dokumenata mogu izdvojiti i ciljevi ED u obrazovanju, poput: otvaranja mogućnosti mladima da ojačaju potrebu za razvojem europskog identiteta, posebice s obzirom na prihvaćenje vrijednosti poput demokracije, poštivanja ljudskih prava i socijalne pravde; pripremanje mladih za sudjelovanje u ekonomskom i društvenom razvoju europske zajednice radi zajedničkog djelovanja prema europskom jedinstvu; važnost poučavanja mladih o jasnim prednostima koje europska zajednica nudi, ali i izazovima koje uključuje te omogućavanje mladima stjecanje znanja o europskoj zajednici i njezinim članicama, posebice glede njihova raznolikog povijesnog, kulturalnog, ekonomskog i društvenog razvoja.31
3. Europska dimenzija u procesu poučavanja i učenja
Obrazovanje se nerijetko razmatra kao temelj i poticaj razvoju, promjenama i napretku društva.32 S obzirom na to nije pogrešno tvrditi da je obrazovanje moćno društveno sredstvo koje može mijenjati pojedinca, oblikovati stavove kao i povezivati društva unatoč njihovim povijesnim, socijalnim, političkim, ekonomskim i geografskim različitostima.33
S obzirom na već istaknutu kompleksnost ideje ED u obrazovanju, a ima li se u vidu proces poučavanja i učenja, mogu se izdvojiti tri osnovna područja procesa učenja i poučavanja ED: Učenje o Europi, Učenje za život u Europi i Učenje od Europe.34 Navedena područja uključuju kognitivnu komponentu (znanje) koja se povezuje s Učenjem o Europi, afektivnu komponentu (stavove i vrijednosti) koja se ostvaruje putem Učenja od Europe te praktičnu komponentu (vještine) koja se veže uz Učenje za život u Europi.
Imaju li se u vidu navedena područja mogu se uočiti pojedini ciljevi ED u obrazovanju koji se odnose na poticanje djece i mladih: da znaju doći do informacija o prošlosti i sadašnjosti vlastite države, kao i o kulturi te okruženju u kojem se nalaze; da budu spremni upoznati i prihvatiti drugačije geografske, kulturne i političke aspekte Europe;35 da razviju kulturne i društvene vještine; da aktivno sudjeluju u procesu komunikacije i interakcije s ljudima drugih kultura;36 da prihvate ulogu aktivnih građana u procesu određivanja svoje budućnosti;37 da uvažavaju europske vrijednosti i razviju svijest o vrijednosti života i rada u multikulturalnoj Europi; da uvažavaju zajedničko europsko kulturalno naslijeđe kao i odgovornosti koju imaju kao Europljani;38 da očuvaju vlastiti nacionalni identitet, ali i poštuju i prihvaćaju druge nacionalne identitete;39 da prihvaćaju europske vrijednosti koje vode suživotu za mir, solidarnosti, jednakosti, toleranciji te poštivanju ljudskih prava.40
Slijedi li RH obrazovno-političke preporuke Europske unije kada je u pitanju ED u obrazovanju može se uočiti analizom nekoliko ključnih obrazovnih dokumenata i zakona. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama iz 2008. među ciljevima odgoja i obrazovanja u RH ističe da treba odgajati i obrazovati učenike u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, ljudskim pravima i pravima djece, osposobiti ih za življenje u multikulturalnom svijetu, za poštivanje različitosti i toleranciju te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva.41 U Nacionalnom okvirnom kurikulumu za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (NOK),42 iz 2011. godine, kao jedno od temeljnih načela koje čini uporište izradbi i primjeni nacionalnoga kurikuluma navodi se eksplicitno i pojam europska dimenzija obrazovanja koja se određuje kao osposobljavanje za suživot u europskom kontekstu, međutim dalje se od toga ne objašnjava, niti razrađuje.43 Isto načelo preuzima Okvir nacionalnoga kurikuluma iz 2017. koji je krovni dokument na temelju kojeg je organiziran odgojno-obrazovni sustav RH i koji je poslužio kao temelj sastavljanju svih ostalih kurikularnih dokumenata, pa tako i Kurikuluma nastavnog predmeta Povijest za osnovne škole i gimnazije.44 Iz svega navedenog može se zaključiti da temeljni obrazovni dokumenti načelno prepoznaju i uvažavaju važnost ED u obrazovanju, ali jasno ne ističu njezine ciljeve niti načine implementiranja i ostvarivanja tih ciljeva u okviru odgojno-obrazovnog procesa.
4. Europska dimenzija u Kurikulumu nastavnoga predmeta Povijest za osnovne škole i gimnazije
Implementacija ED u obrazovanje je, u početku, polazila od ideje o uvođenju posebnog nastavnog predmeta, međutim, s vremenom je ta ideja prerasla u potrebu integriranja ciljeva ED u kurikulume različitih predmeta.45 U tom se pogledu isticalo da bi ciljevi ED u obrazovanju trebali biti sastavni dio kurikuluma nastavnih predmeta poput geografije, povijesti, građanskog obrazovanja, kao i nastavnih predmeta koji uključuju elemente ekonomije i prava.46
Nerijetko se upravo nastavni predmet Povijest ističe kao jedan od važnih kada je u pitanju promoviranje ED u obrazovanju.47 Da bi se ustanovilo koliko i na koje načine se ciljevi ED u obrazovanju ostvaruju u okviru nastavnoga predmeta Povijest u RH, na temelju kvalitativne i kvantitativne metode analize sadržaja, a imajući u vidu izdvojene komponente triju područja poučavanja i učenja ED – Učenje o Europi, Učenje za život u Europi i Učenje od Europe48 – analizirat će se ishodi učenja propisani Kurikulumom nastavnog predmeta Povijest za osnovne škole i gimnazije. Za analizu je odabran navedeni kurikul jer je to temeljni dokument za planiranje nastave povijesti u osnovnim i srednjim školama (gimnazijama),49 kao i primarno polazište pisanju udžbenika povijesti te pripremanju nastavnih sati. Kod nas nema znanstvenih radova koji su se bavili analizom ostvarenja ciljeva ED u nastavi povijesti, ali su zato takve analize provedene na primjerima kurikuluma drugih europskih zemalja poput Austrije, Njemačke, Češke, Engleske.50
Budući da se nerijetko ističe da je, između ostalog, svrha poučavanja i učenja povijesti kreiranje tolerantnijih i demokratičnijih društva,51 uklanjanje predrasuda, naglašavanje međusobnog društvenog i kulturnog utjecaja među europskim državama i ukazivanje na ideje povijesnog razvoja Europe,52 ne čudi da je i Vijeće Europe uočilo veliko značenje nastavnoga predmeta Povijest kada je u pitanju poticanje razumijevanja i uspostava sigurnosti među europskim državama.53
Tako se, primjerice, u dokumentu Vijeća Europe, pod nazivom Preporuka o nastavi povijesti u Europi 21. stoljeća iz 2001. naglašava važnost ED u nastavi povijesti te se ističe da proces poučavanja i učenja povijesti treba ići u smjeru dokazivanja postojanja trajnih povijesnih odnosa između lokalne, regionalne, nacionalne i europske razine; poticanja poučavanja o povijesnim razdobljima u kojima se ED najjasnije očitovala, posebice o povijesnim ili kulturnim događajima i trendovima koji promiču europsku svijest; razvijanja zanimanja učenika za povijest drugih europskih zemalja; uvođenja povijesnih sadržaja koji se odnose na procese izgradnje Europe;54 razvijanja svijesti o europskim vrijednostima koje vode suživotu za mir, razvijanju empatije, te solidarnost, jednakost, toleranciju i poštivanju ljudskih prava.55
Polazeći od definicije prema kojoj je ED u obrazovanju i skup aktivnosti kojima je cilj omogućiti učenicima stjecanje šireg pogleda na ono što Europa jest,56 analizirat ćemo ishode učenja, točnije razradu ishoda učenja propisanih Kurikulumom nastavnog predmeta Povijest za osnovne škole i gimnazije da bi se utvrdilo uključuju li propisani ishodi učenja i ED u obrazovanju. Ishodi učenja su odabrani jer definiraju ono što će učenik moći nakon procesa učenja i temelj su za planiranje procesa poučavanja i učenja. Kao kriteriji analize koristit će se već spomenuta područja učenja i poučavanja ED – Učenje o Europi, Učenje za život u Europi i Učenje od Europe.57
Zbog preciznijeg određenja ishoda učenja na temelju znanstvene literature te s obzirom na sadržaje nastave povijesti, za potrebe analize izdvojene su kategorije koje objedinjuju ciljeve ED u obrazovanju i odnose se na područje Učenje o Europi (znanja) i Učenje za život u Europi (vještine): (1) Učenje o europskoj kulturnoj baštini (razumijevanje temeljnih razlika i sličnosti kulture); (2) Poznavanje političkih i ekonomskih i društvenih trendova i njihovih mogućih implikacija na europsko društvo; (3) Razumijevanje strukture institucija EU i njihovih funkcija.58
Pri analizi ishoda učenja s obzirom na afektivno područje (Učenje od Europe) u obzir su uzete europske vrijednosti koje se najčešće ističu kada je u pitanju ED u obrazovanju – poštovanje ljudskog dostojanstva, interkulturalnost i pluralizam, sloboda, solidarnost, demokracija, jednakost, vladavina prava i poštovanje ljudskih prava.59
S obzirom na postavljene kategorije od ukupnog broja razrađenih ishoda učenja propisanih za osnovnu školu (66 ishoda) utvrđeno je da se svi propisani ishodi odnose na poticanje Učenja o Europi i Učenja za život u Europi, pri čemu je zamjetno izostavljanje ishoda učenja koji se odnose na Učenje od Europe. S obzirom na izdvojene kategorije područja Učenje o Europi i Učenja za Europu, najveći postotak ishoda učenja usmjeren je na poticanje poznavanja političkih, ekonomskih i društvenih trendova te njihovih implikacija na europsko društvo (54,54 %), svega 24,24 % odnosi se na učenje o europskoj kulturnoj baštini, dok niti jedan ishod nije postavljen i razrađen tako da vodi razumijevanju institucija EU i njihovih funkcija. Vrlo je slična situacija i u propisanim ishodima učenja za gimnazije, s tim da čak 71,42 % njih vodi učenju političkih, ekonomskih i društvenih trendova te njihovih implikacija na europsko društvo, svega 15,71 % ishoda učenja usmjereno je stjecanju spoznaja o europskoj kulturnoj baštini, dok se u gimnaziji samo jedan ishod posvetio razumijevanju strukture institucija EU i njihovih funkcija. S druge strane, kao i kod ishoda učenja propisanih za osnovnu školu, i u gimnaziji je zamjetno zanemarivanje područja koje se odnosi na Učenje od Europe.
Unatoč uočenim nedostatcima kada je u pitanju poticanje razvijanja afektivnog područja ED (Učenje od Europe) u Kurikulumu nastavnog predmeta Povijest za osnovne škole i gimnazije, važno je istaknuti da je u završnim razredima učenja povijesti vrijednosna komponenta koja se veže uz Učenje od Europe može barem djelomično iščitati iz dijela preporučenih sadržaja Kurikuluma koji se odnose na Holokaust, posljedice ratova, pokrete za ljudska i građanska prava. U tom se pogledu, primjerice, preporuča obrada tema poput: Društvena previranja, pokreti za ljudska, građanska i radnička prava u drugoj polovici 20. stoljeća.60
| Kategorije područja ED u obrazovanju – Učenje o Europi, Učenje za život u Europi i Učenje od Europe u nastavi povijesti | Osnovna škola | Opća gimnazija |
|---|---|---|
| Ukupan broj ishoda učenja | ||
| 66 | 70 | |
| Učenje o europskoj kulturnoj baštini (razumijevanje temeljnih razlika i sličnosti kulture) | 24,24 % | 15,71 % |
| Poznavanje političkih i ekonomskih i društvenih trendova i njihovih mogućih implikacija na europsko društvo | 54,54 % | 71,42 % |
| Razumijevanje strukture institucija EU i njihovih funkcija61 | 0 | 1,42 % |
| Poštovanje ljudskog dostojanstva, interkulturalnost i pluralizam, sloboda, solidarnost, demokracija, jednakost, vladavina prava i poštovanje ljudskih prava62 | 0 | 0 |
Provedena analiza Kurikuluma nastavnog predmeta Povijest za osnovne škole i gimnazije pokazala je da se u RH povijest poučava tako da učenici mogu steći uvid u kulturna, društvena, ekonomska i politička načela koja nisu ograničena samo na državu i/ili naciju, već nadilaze nacionalni kontekst. Tako je 78,87 % ishoda učenja za osnovnu školu i 88.55% ishoda učenja za gimnazije postavljeno tako da potiču učenike na razumijevanje događaja, pojava i procesa u širem europskom kontekstu. Ipak, s obzirom na neujednačeno zastupljene pojedine kategorije analize, nedostatak ishoda učenja kojima se potiče usvajanje temeljnih europskih vrijednosti te s obzirom na činjenicu da se svrha i ciljevi ED ne spominju niti u jednom dijelu Kurikuluma kao važan segment učenja i poučavanja povijesti – može se postaviti pitanje jesu li ishodi učenja uistinu formulirani imajući u vidu ciljeve ED u obrazovanju ili se samo vodilo računa o povijesnim sadržajima koji tradicionalno isprepliću teme iz nacionalne, europske i svjetske povijesti, što je rezultiralo većim postotkom ishoda učenja koji se mogu vezati uz područje Učenje o Europi i Učenje za život u Europi. Odgovor na ovo pitanje svakako zahtijeva dodatno istraživanje koje bi uključilo nastavnike povijesti budući da je njima prepušten način interpretiranja i ostvarenja propisanih ishoda učenja.
S druge strane, provedena analiza ishoda učenja Kurikuluma nastavnog predmeta Povijest za osnovne škole i gimnazije potvrdilo je izvješće Europske komisije, gdje je jasno istaknuta neprecizna posvećenost ciljevima ED u RH te je naglašena potreba revizije obrazovnih dokumenta osnaživanjem ostvarenja ED u obrazovanju.63 Opće preporuke Europske komisije za sastavljanje kurikula, između ostalog, ističu da se kurikulima trebaju jasno razlikovati Učenje o EU (zakon, povelje o građanskim pravima, institucije, propisi) i Učenje za EU i Učenje od EU te izraditi jasne smjernice kojima bi se razradili načini ostvarivanja ED u obrazovanju.64 Sve navedeno je – što je i ustanovljeno pregledom temeljnih obrazovnih dokumenata – zapravo stari izazov obrazovnog sustava RH za koji još nije ponuđen adekvatan odgovor.
Zaključak
Europsko društvo se već desetljećima trudi djelovati u suzbijanju socijalnih, ekonomskih i kulturnih nejednakosti, promoviranju multikulturalizma i interkulturalizma te poticati društveno djelovanje i međusobno uvažavanje na temelju zajedničkih europskih vrijednosti poput solidarnosti, poštivanja ljudskih prava, tolerancije, pluralizma i jednakosti.
Iako obrazovanje nije bilo među primarnim područjima u procesu europske integracije, brzo je prepoznato kao jedan od ključnih preduvjeta uspješnog ujedinjenja Europe. Razvijanjem ideje ED imalo se za cilj različitim poticajnim preporukama i mjerama putem obrazovnog sustava, djeci i mladima približiti važnost razumijevanja vrijednosti europske civilizacije, pripremiti djecu i mlade za život u demokratskoj, multikulturalnoj i višejezičnoj Europi isticanjem nužnosti rada na društvenom i kulturnom približavanju europskih nacija i država te potaknuti razumijevanje i prihvaćanje onoga što nosi život i rad u takvoj zajednici.65
Škole kao odgojno-obrazovne institucije imaju veliku odgovornost u poduzimanju osnovnih koraka za ostvarenje ciljeva ED u obrazovanju, odnosno u formiranju mladih kao informiranih, aktivnih i odgovornih građana Europe, spremnih na razumijevanje procesa europske integracije te njegovanje vrijednosti međusobnog uvažavanja i tolerancije.66 Važnu ulogu u tom procesu ima povijest kao nastavni predmet budući da povijesni sadržaji – između ostalog – otkrivaju kulturne i povijesne korijene europske civilizacije, ideje ujedinjenja i sukoba pojedinih europskih naroda, kao i vrijednosti na kojima se temelji ujedinjena Europa. Analiza Kurikuluma nastavnoga predmeta Povijest za osnovne škole i gimnazije pokazala je da ciljevi ED u obrazovanju nisu nepoznanica u našem obrazovnom sustavu. Međutim, na temelju analize se zaključuje da ostvarenje ishoda učenja koji se potencijalno vežu uz ED uvelike ovisi o znanjima i vještinama nastavnika, budući da ne postoje jasni koncepti i smjernice kako integrirati ciljeve ED u kurikule, u školske udžbenike i – na koncu – kako ih ostvarivati u nastavi.
Drugim riječima, unatoč deklarativnom zastupanju važnosti ideje ED u obrazovanju, u temeljnim obrazovnim dokumentima RH nisu jasni koncepti i pristupi kojima se mlade potiče na razmišljanja, osjećanja i djelovanja oko važnosti izgradnje i njegovanja zajedničkog europskog kulturnog naslijeđa, prihvaćanja zajedničke odgovornosti za Europu67 kao i na razumijevanje problema europskog društva, odnosno trendova promjena koje trenutno utječu na europsko društvo i utjecat će na njegovu budućnost.68
Temeljni preduvjeti ostvarivanju ciljeva ED u obrazovanju su nužnost prepoznavanja njezine važnosti na praktičnoj razini od strane obrazovne politike, a onda i rad na izradi adekvatnih načina implementiranja i ostvarivanja tih ciljeva uvažavajući već razrađene modele osmišljene od strane europskih tijela koja se bave obrazovnim pitanjima te provođenjem stručnih i metodičkih edukacija nastavnika.69 Važnost poznavanja i ostvarivanja ciljeva ED u području obrazovanja postajat će sve veća posebice imaju li se u vidu migracijski procesi s kojima smo suočeni, a koji imaju neke pozitivne, ali i negativne trendove, posebice s obzirom na društvo i kulturu na razini države, ali i Europe kojoj pripadamo.
Rona Bušljeta Kardum70
Teaching and Learning Based on the European Dimension: An Analysis of Learning Outcomes in the History Curriculum for Primary and Secondary Schools
