Conference paper
Samostojni "Ja jesam" u 4. evanđelju
Pero Vidović
Abstract
Isusovi "JA JESAM" u samostojnom obliku (Iv 8,24.28.58; 73,19) stvaraju pravu zagonetku u Ivanovu evanđelju. U potrazi za rješenjem njihove uloge i značenja "odlazimo" u dva područja koja čine Ivanov ambijent: (1) u Bibliju i (2) u judaizam i helenizam.
Samostojni "Ja jesam" ne javlja se niti u helenističkom judaizmu, ni u (kršćansko)gnostičkim i apokrifnim spisima, niti u poganskom helenizmu i orijentalnim religijama.
Što se tiče Biblije, u NZ-u, izvan Iv, susrećemo "Ja jesam" još 14 puta, no oni samo u sinopticima imaju srodnost sa samostojnim "Ja jesam" u "duhovnom evanđelju", što eventualno upućuje na zajednički izvor. Glede SZ-a, Božje riječi u teofaniji Izl 3,14 ne stoje, barem ne u izravnom smislu, u pozadini ivanovskog "Ja jesam", budući da LXX, koja čini "most" između NZ i TM, ima kao oblik Božjeg imena no on ("Bivstvujući "), a ne egō eimi ("Ja jesam "). U Pnz i lz javlja se međutim Jahvin izričaj 'ani hu' (LXX: ego eimi: JA JESAM) u TM i LXX (Pnz 32,39; Iz 41,4; 43,10; 46,4; 52,6), a dva puta susrećemo i dulji oblik Božjeg predstavljanja 'anoki 'anoki hu' (Iz 43,25; 51,12), koji LXX prevodi s egō eimi egō eimi ("Ja sam JA JESAM"). Valja također imati na umu da se u l. st. 'ani hu' liturgijski čuje u hramskim obredima na blagdan Sjenica i Pashe. Ivan, dakle, uranja svoj teološki kist u Pnz i Deuteroizaiju i time povlači snažan kristološki potez. lsključivi, jedino Jahvin način vlastite božanske objave svoga božanskog imena uzima za portretiranje Krista čime sugerira i ispunjenje Gospodnje riječi: "Zato će narod moj poznati MOJE IME, i shvatit će, u onaj dan, da JA JESAM" (Iz 52,6; usp. Iv 17,6). Jahvin monoteistički oblik božanske samoobjave postaje uzvišeni kristološki naslov u 4. evanđelju.
Keywords
Evanđelje: Ivan; egzegeza; Stari zavjet; Sveto pismo judaizam; gnosticizam; helenizam
Hrčak ID:
338180
URI
Publication date:
15.3.1994.
Visits: 166 *